U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi màjmun i mistȉo.
Màjmun je posuđeno iz turskog maymun, što je u turski jezik ušlo iz arapskog maimūn, a u arapski je ta riječ posuđena iz persijskog. U starijem jeziku da denotiranje ove životinje postojala je i riječ opica.
Mistȉo (u opštem leksikonu b/cg/h/s jezika – ‘veći metalni ili drveni sud za pranje robe, kupanje djece itd.’) vodi porijeklo od venecijanskog mastelo ‘sud za pranje’. Venecijanska riječ posvjedočena je u sjevernoitalijanskim govorima odakle se proširila i u standardni italijanski jezik. Inače je ova riječ grčkog porijekla. U konavoskom govoru posvjedočen je i oblik màštela/màštel.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.
