Članak koji je pred vama je – ovdašnjim jezičnim uzusima – (blago) adaptiran rad hrvatskih lingvisticâ Dubravke Ivšić-Majić i Perine Vukše-Nahod “Paradajzi i pomidori – od rajske do zlatne jabuke”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno uživanje i od spoznajne koristi.
Paradajz je u Evropu stigao u XVI stoljeću iz srednje i južne Amerike i, premda se u početku uzgajao kao ukrasna biljka, vrlo brzo postao je omiljeno jelo u mnogim kuhinjama. U velikim se evropskim jezicima riječ za tu biljku i njen plod proširila iz jezika njenih uzgajivačâ: španski i francuski tomate, njemački Tomate i engleski tomato potiču iz južnoameričkoga indijanskog jezika nahuatl, u kojem se paradajz zove tomatl. Riječ rajčica postoji samo u standardnome hrvatskom jeziku; zabilježena je od XIX stoljeća, dok joj u hrvatskim dijalektima nema ni traga ni glasa. Imenica rajčica izvedena je od riječi raj i prevedenica je prema njemačkome regionalnom Paradiesapfel (doslovno ʻrajska jabukaʼ), odnosno prema austrijsko-bavarskome Paradeis(er). Njemačka riječ Paradies (starije Paradeis) izvorno znači ʻrajʼ i posuđena je preko latinskoga paradisus iz grčkoga παράδεισος [parádeisos] ʻzatvoreni vrt; rajʼ. Nazivanje ukusnoga crvenog ploda rajskom jabukom potiče iz biblijske priče o Adamu i Evi i rajskome vrtu. Zabranjeni plod koji je Eva dala Adamu u evropskom slikarstvu prikazivao se kao crvena jabuka, te je zbog sličnosti naziv poslije prenesen na rajčice. Austrijsko-bavarski Paradeis izvor je najčešće zabilježenoga naziva za rajčicu u hrvatskim govorima – paradajz. Ta se riječ nalazi u svim kajkavskim govorima, često u liku paradajs, s kajkavcima dragim obezvučenim završnim suglasnikom. Tako je uobičajeno u Međimurju, Podravini, Hrvatskome zagorju te u Gorskome kotaru. Umanjenica paradajzlin takođe se pojavljuje, ali znatno rjeđe – npr. u Hlebinama, Virju, Đurđevcu, Pitomači i Podravskim Sesvetama. I u štokavskim se govorima čuje paradajz, kako je zabilježeno npr. u govoru Grubišnoga Polja, Topuskoga, Vojnića, Ličkoga Osika, Lovinca, a danas uglavnom i širom Slavonije, Baranje i Srema. U Batini za rajčicu govore i paradič, što je mađarski odraz latinske riječi paradisus (uporedi mađarsko paradicsom ʻrajʼ i ʻrajčicaʼ). Rijetko se pojavljuje i naziv paradajsija (npr. u Podravskoj Moslavini, Podravskim Podgajcima i Orahovici). Bebrini, Svilaju, Babinoj Gredi, Štitaru i Gunji za rajčicu kažu i jabučica, što je, naravno, deminutiv od naslijeđene riječi jabuka. Osim toga hrvatskog naziva, o sličnosti paradajza i jabuke govori i već spomenuti njemački Paradiesapfel (Apfel ʻjabukaʼ) te italijanski pomodoro. Italijanska riječ pomodoro, pak, složenica je od pomo ʻjabukaʼ i oro ʻzlatoʼ, doslovno ʻjabuka od zlata, zlatna jabukaʼ. U italijanskom postoji i varijanta pomidoro, u kojoj je prvi dio množina imenice pomo (pomi d’oro ʻzlatne jabukeʼ). Premda su danas najčešće crvene boje, moguće je da su prvi paradajzi koji su iz južne Amerike preneseni u Evropu bili zlatnožute boje. Na to upućuje najstariji evropski zapis o paradajzu iz 1544., u kojem ga italijanski travar P. A. Matthioli opisuje kao vrstu jabuke koja je zlatne boje kad je zreo. To je, dakle, izvor i italijanskog naziva koji znači ʻzlatna jabukaʼ. Italijanska riječ pomidoro posuđena je u čakavske govore, uz varijacije u rodu i vokalizmu, te u štokavske govore uz obalu. U čakavskim govorima u Istri uobičajen je srednji rod: pomidoro (Vabriga, Sveti Martin), pomideuoro (Rovinjsko Selo). U Medulinu, Omišlju, Kolanu, Kukljici, Ražancu, Lovreću, Omišu, Hvaru, Sumartinu i Zaostrogu zabilježene su varijante u muškom rodu (pomedor, pomidor, pamidor) prema izvornom italijanskom, dok je u Sinju, Perkoviću, Račišću, Vidu, Brijesti, Babinome Polju i Cavtatu uobičajen ženski rod (pomidora, pomadora), možda prema domaćim riječima rajčica ili jabuka. Splićani i Kaštelani uglavnom jednostavno kažu pokraćeno poma. Iako u govorima Neretvanske krajine prevladava naziv pomidora, tamo se može čuti i kavada, što je riječ nejasnog porijekla. Izrazito su rijetki nazivi kumador i kumidor, karakteristični za govore Studene i Grobnika, a nastali su vjerovatno ukrštanjem naziva pomador, pomidor s nazivom drugoga omiljenog ljetnog ploda – kumar ʻkrastavacʼ.
LITERATURA:
- Dubravka Ivšić-Majić, Perina Vukša-Nahod – “Paradajzi i pomidori – od rajske do zlatnejabuke”, Hrvatski jezik, vol.4, no.4, Zagreb 2017.
