U rubrici Knjiga Sedmice JU Gradska biblioteka Tivat ovog ponedjeljka predstavljam i predlažem za čitanje knjigu čiju smo elektronsku inačicu prije nekoliko dana stavili na sajt naše Biblioteke: knjigu „Stoljeće kulture u Gornjoj Lastvi“ uglednog tivatskog društvenog djelatnika, publiciste i entuzijaste Anđelka Stjepčevića.
Knjiga „Stoljeće kulture u Gornjoj Lastvi“ rezultat je autorovog dugogodišnjeg napornog, brižljivog i minucioznog prikupljanja dokumenatâ i spoznajâ o društveno-kulturnoj istoriji Gornje Lastve u XX stoljeću; mjesta iz kojeg su potekli njegovi preci i on (baš kao i preci autora ovih redovâ). Mogli bismo reći da je pomenuta knjiga Anđelka Stjepčevića svojevrsni hommage mjestu porijekla njegovih/naših predakâ; dug za koji je osjećao da ga na neki način mora vratiti mjestu-izvoru svog života; obaveza koja se za života mora ispuniti. I Anđelko je taj dug i tu obavezu „Stoljećem kulture u Gornjoj Lastvi“ vratio i ispunio do zadnjeg atoma svoje ljubavi prema Gornjoj Lastvi i svoje emotivne vezanosti za rodno mjesto njegovih/naših predakâ. Podaci i dokumenta koje je Anđelko Stjepčević prezentirao u svojoj knjizi rezultiraju, bez pretjerivanja, generiranjem u čitaočevoj svijesti utiska fascinantnosti. Što je to što u čitaočevoj svijesti produkuje ovaj utisak? To su činjenice koje svjedoče o- gotovo nevjerovatno- bogatom društveno-kulturnom životu jednog malog sela koje se nalazilo praktično na periferiji Kraljevine SHS/Jugoslavije, a ni u poslijeratnoj, socijalističkoj Jugoslaviji nije dobilo neki značajno bolji status. Svi ti tamburaški orkestri osnovani u Gornjoj Lastvi, sve te amaterske predstave koje su Gornjolastovljani organizovali i u njima i sami glumili, sve te tombole za čiju su organizaciju i održavanje- u periodu između dva svjetska rata- morali tražiti dozvolu od nadležnog ministarstva u (u to vrijeme tehnološki prilično nerazvijenih komunikacijâ) dalekom Beogradu, sve te knjige i časopisi koje su- u tom vremenu neuporedivo lošije putne infrastrukture i povezanosti nego što je ista danas- neumorno nabavljali za svoju seosku knjižnicu: sve te činjenice koje nam Anđelko Stjepčević minuciozno prezentira u svojoj knjizi govore o neutaživoj potrebi starih Gornjolastovljanâ za kulturnim sadržajima, učenjem i obrazovanjem. To ne bi bilo nikakvo čudo da se radi o- čak i nekom manjem- gradu i o urbanim stanovnicima. Ali za jedno malo, pri tom brdsko i krševito, selo, čiji su se stanovnici borili za opstanak uglavnom mukotrpno fizički radeći od jutra do mraka, spoznaja- za koju imamo zahvaliti dugogodišnjem predanom radu Anđelka Stjepčevića na prikupljanju povijesne građe o Gornjoj Lastvi- o ovolikoj potrebi za kulturnim sadržajima ne može se opisati drugačije nego atributom fascinantan/-na/-no.
Pored iscrpnog pregleda kulturnih dešavanjâ i institucijâ koje su Gornjolastovljani organizovali i osnivali tijekom prošlog stoljeća, knjiga Anđelka Stjepčevića „Stoljeće kulture u Gornjoj Lastvi“ donosi i imena Gornjolastovljanâ koji su sudjelovali u organizaciji pojedinih kulturnih sadržajâ i institucijâ, te obilje fotografijâ tih ljudi i originalnih dokumenatâ. Radi se o knjizi koje se ne bi postidjeli ni vrhunski istoričari i koja će svakome onom ko se, u naučnom smislu ozbiljno, želi baviti društveno-kulturnom poviješću Boke biti nezaobilazna literatura. Kako sam već napisao kad sam na sajt JU Gradska biblioteka Tivat stavljao elektronsku inačicu knjige „Stoljeće kulture u Gornjoj Lastvi“, ova knjiga će, već po prirodi stvari, biti najzanimljivija onima čije porijeklo korijeni u Gornjoj Lastvi i domicilnim Tivćanima. Međutim, ništa manje ona neće biti zanimljiva svima onima koji žele pobliže da se upoznaju sa društveno-kulturnom poviješću Tivta u XX stoljeću. Stoga Vas pozivam da dođete u Gradsku biblioteku Tivat i otkrijete- kroz stranice preporučene knjige Anđelka Stjepčevića- stvari i događaje za koje možda ne biste mogli ni povjerovati da su se mogle organizovati i desiti u jednom malom bokeljskom selu na periferiji jedne velike države kakve su bile obje Jugoslavije. A ipak su se- zahvaljujući velikom entuzijazmu starih Gornjolastovljanâ- desile. Tako smo i mi imali sreću da nam se- zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi Anđelka Stjepčevića prema rodnom mjestu njegovih/naših predakâ- desi mogućnost spoznaje bogatog kulturnog i- sljedstveno tome- duševnog života starih Gornjolastovljanâ i Tivćanâ. S poštovanjem, Miomir Abović, glavni urednik JU Gradska biblioteka Tivat
