U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote dajemo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi àvlija i lampȕga.
Àvlija vodi porijeklo od turskog avlɩ ‘dvorište’. U turski jezik ta riječ ušla je iz grčkog jezika. Avlija je zapravo balkanski turcizam: npr. makedonsko авлија, bugarsko авлѝя, rumunsko avlíe, albansko avllí. Grčko αὐλή moglo je ući u balkanske jezike i neposredno, ali to je manje vjerovatno zato što ta riječ nije potvrđena u predtursko doba. Početno h- u havlija je od turske varijante havlɩ. Leksem avlija rasprostranjen je na cijelom štokavskom prostoru; dijalektološki podaci uglavnom notiraju njegove krajnje domete na sjeverozapadu. Grčki etimon prasrodan je sa “ulica”, a odražen je, preko latinskog i njemačkog, i u novijoj pozajmljenici aula.
Lampȕga (pelagijska morska riba koja nastanjuje prostor od Istre do Boke Kotorske, latinskog naziva Coryphaena hippurus) naziv je koji se sreće na gotovo cijeloj slavenskoj obali Jadrana. Predloženo je nekoliko teorijâ o porijeklu leksema lampȕga. Najvjerovatnija je teorija francusko-engleskog ihtionimičara Paula Barbiera iznesena još davne 1914. godine. Po toj teoriji, lampȕga vodi porijeklo od prvobitnog oblika lampuca/lampucus, koji bi bio izveden od osnove lamp– (< grčko λαμπ- ‘osvijetliti, sijati’). Sufiks -uca > -uga ne predstavlja problem jer je isti u ihtionimiji veoma čest. Dakle, prvobitni (temeljni) smisao leksema lampȕga bio bi ‘blistava, plamteća (riba) zato što se kreće poput bljeska, munje’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Etimološki rečnik srpskog jezika, vol.I, SANU, Beograd 2003.
- Vojmir Vinja – Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol.II, HAZU, Školska knjiga, Zagreb 2003.
