U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: kako ste već navikli, jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi bȁkšiš i mandrȁć.
Leksem bȁkšiš (“ono što se daje preko utvrđene cijene, napojnica”) vodi porijeklo od (zastarjelog i dijalekatskog) turskog bakșiș. U turski jezik ta riječ ušla je, pak, iz perzijskog bahșiș. U pitanju je balkanski turcizam, npr. makedonsko бакшиш, bugarsko бакшѝш, rumunsko bacșíș, albansko bakçísh, bakshísh, bashísh, novogrčko μπαξίσι, μπαχτσίσι. Turska riječ posredno je prešla i u druge evropske jezike, npr. slovenačko bákšiš, rusko бакшиш, бахчиш, ukrajinsko бакшиш, češko bakšiš, slovačko bakšiš, bakčiš, poljsko bakszysz, francusko bakchich, englesko baksheesh, njemačko Bakschisch. Jedino se oblik bašiš izvodi iz savremenog turskog oblika sa konsonantskom grupom –hș-; ostali oblici pretpostavljaju varijantu sa konsonantskom grupom –kș-, koja je zaista i potvrđena u turskim govorima Prizrena i Bitolja. Moglo bi se pomisliti da je ta konsonantska grupa tamo nastala pod južnoslavenskim uticajem, ali turske potvrde iz XVIII stoljeća ukazuju da se ona ipak najprije odigrala u turskoj jezičnoj sredini.
Leksem mandrȁć (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika „izgrađena lučica za barke i brodiće“) vodi porijeklo od venecijanskog mandráchio, a to venecijansko mandráchio od grčkog μανδράκιον (mandrákion). Ova riječ rasprostranjena je na čitavoj južnoslavenskoj obali Jadrana, od Istre do Boke Kotorske.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma- vidimo se iduće subote
LITERATURA:
- Etimološki rečnik srpskog jezika, sveska 2. SANU, Institut za srpski jezik SANU, Beograd 2006.
- Vojmir Vinja, Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. II. HAZU, Školska knjiga, Zagreb 2003.
