U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ bezòbrazan (-zna, –zno) i peškafônda.
Pridjev bezòbrazan (-zna, –zno) vodi porijeklo od crkvenoslavenskog безобразьнъ. Istog porijekla je i rusko безóбразный ‘ružan, gadan; prost’. Crkvenoslavenski pridjev безобразьнъ je složen od без i imenice образъ ‘lik’, kao kalk prema grčkom ἄμορφος (ámorfos) ‘bezličan, ružan’ i ἀσχήμων (áshḗmōn) ‘nepristojan’. Pomenuti crkvenoslavenizam se u b/c/h/s jeziku naslonio na domaću riječ òbraz u figurativnom značenju ‘čast, poštenje’; otuda u narodnim govorima pridjev bezòbrazan (-zna, –zno) u značenju ‘nepošten, nečastan’.
Peškafônda (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘naprava od nanizanih savinutih iglicâ za dubinski lov liganjâ’) potiče iz venecijanskog dijalekta italijanskog jezika. U pitanju je složenica sastavljena iz dva leksema porijeklom iz venecijanskog dijalekta italijanskog jezika: pesca ‘ribolov’ i fondo ‘dno’
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se sljedeće subote
LITERATURA:
- Marta Bjeletić, Jasna Vlajić-Popović, Aleksandar Loma, Snežana Pavlović – Priručni etimološki rečnik srpskog jezika, tom 1., A-J, Institut za srpski jezik SANU, Beograd 2023.
2. Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.
