Teško je zamisliti zamršenije porijeklo jedne poslovice od porijekla ove iz naslova: biber je zrno maleno, ali pred gospodu izlazi. Njeni izvori zadiru toliko daleko i duboko da se ovdje najprije treba sjetiti napuljskog mislioca Đambatiste Vika, koji je istoriju dijelio na doba bogovâ, kada su ljudi vjerovali da žive pod božanskom vlašću, na doba herojâ, u kojem su vladale aristokrate, i na doba ljudi, gdje su svi shvatili da su jednaki po ljudskoj prirodi. No, postavlja se (logično) pitanje: kakve veze sa ovom periodizacijom ljudske istorije ima biber?! Sljedeće: biber je zapravo tijesno povezan sa herojima i herojskim dobom. Prema čuvenom srpskom etnologu Veselinu Čajkanoviću, biber je dio narodnih pripovijedakâ u kojima se junak rodi pošto mu majka okusi zrno bibera, ili pak pošto ponese to zrno pod pojasom. U našim narodnim predanjima postoji i takav lik: zove se Biberče. On imenom odgovara ovom modelu pripovijedakâ, a uklapa se u njih i načinom rođenja – narodna bajka poznata po nazivu Biberče počinje molbom nerotkinje Bogu da joj dâ da rodi, makar dijete bilo mâlo kao biberovo zrno, na što joj Bog udovolji. Tako poslovica biber je zrno maleno, ali pred gospodu izlazi ukazuje, između ostalog, da neko/nešto može biti, premda mâli/-a/-o (manje od Boga, samo heroj) itekako hrabar/hrabra/hrabro i slavan/slavna/slavno (jer Biberče je neustrašiv junak), te, na osnovu ovih moralno-karakternih vrlinâ, i dostojno najviših – tj. gospode i bogovâ.
LITERATURA:
- Ivan Dimitrijević- Tajni jezik Srbâ, Prometej, Novi Sad 2019.