I u ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi bîlje i kariôla.
Bîlje je postalo od praslavenske zbirne imenice *bylьje (slovenačko bîl, bîlka, rusko быльё, poljsko byle), koja je, pak, izvedena od praslavenskog *býti “biti”. Indoevropski korijen *bʰuh₂-, od kojeg je nastalo praslavensko *byti, nije značio samo „biti“, nego i „postojati“, pa i „rasti“ (npr. grčko φύω „postajem, rastem“). Odatle su i drugim jezicima iz tog korijena izvedene imenice koje znače „bilje“ ili „biljka“.
Kariôla („ručna kolica“ u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika) posuđenica je iz venecijanskog cariola, italijansko carriola „mala ručna kolica sa jednim točkom i dvije šipke“. U italijanskom jeziku kariôla izvedenica je od carro, iz latinskog carrum „teretna kola“, a ta riječ u latinski jezik ušla je iz galskog jezika. Tako naša kariôla, za mnoge svakako neočekivano, vodi porijeklo iz davnih stoljećâ prije nove ere, iz leksičkog korpusa jezika Galâ, predakâ savremenih Francuzâ. Inače, leksem kariôla, u različitim fonetskim varijantama, rasprostranjen je na cijeloj južnoslavenskoj obali Jadrana.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma vidimo se iduće subote
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Sandra Tamaro- Boljunske etimologije, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula 2017.
