U ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi bìser i parićȁt.
Riječ bìser potvrđena je- kad su slavenski jezici u pitanju- samo u južnoslavenskim jezicima. Postala je od praslavenskog dijalekatskog *bisьrъ, *biserъ, *bisъrъ (npr. starocrkvenoslavensko bìsьrъ, bugarsko бисер; rusko бисер i ukrajinsko бысер su u ruski i ukrajinski jezik ušli iz crkvenoslavenskog). U (dijalektalni) praslavenski ova riječ posuđena je iz nekog turkijskog izvora, vjerovatno iz starobugarskog jezika. (Starobugarski jezik je jezik turansko-tatarskog plemena Bugari. To je pleme koje je u VII stoljeću AD došlo na Balkan i ubrzo se slaviziralo: stopilo sa Slavenima koji su bili mnogo brojniji. Ti Prabugari ostavili su, međutim, svoj etnonim savremenoj bugarskoj naciji). Najraniji izvor ove riječi je arapsko busr „biser“.
Glagol parićȁt (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika „pripremiti, gotoviti, spremati, npr. ručak, večeru itd.“) vodi porijeklo od glagola pariciár iz venecijanskog dijalekta italijanskog jezika.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma- vidimo se iduće subote.
Ovom prilikom JU Gradska biblioteka Tivat svim Tivćankama i Tivćanima rimokatoličke vjeroispovjedi čestita sjutrašnji Uskrs, sa željom da simbolika ovog kršćanskog praznika vječno prožme njihova srca i duše.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Petar Skok- Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.
