I ove srijede JU Gradska biblioteka Tivat našim čitateljkama i čitaocima poklanja tri reprezentativne knjige svjetske i južnoslavenske književnosti. Ove srijede to su „Božanstvena komedija“ Dantea Aligijerija, „Pesme“ Vaska Pope i „Gorski vijenac“ Petra II Petrovića Njegoša.
„Božanstvena komedija“ (.„La Divina Commedia“ ili „Commedia“; Bokačo je kasnije dodao „Divina“) je književno djelo koje se smatra najvećom epskom poemom italijanske literature, kao i jednim od najvećih djelâ svjetske literature. Napisana je između 1308. i 1321. godine. Dante je djelo nazvao samo „Komedija” zato što je bio pod uticajem tadašnjih shvatanjâ da su djela koja tragično počnu, a srećno se završe komedije, a djela koja tragično počnu i u istom kontekstu se završe da su tragedije. Epitet “Božanstvena” dodao je Bokačo u njegovom djelu o Danteovom životu, ali on se zvanično upotrebljava tek od 1555. godine.
“Božanstvena komedija” počinje stihom: “Na pola našeg životnog puta…“; to ukazuje da je radnja djela situirana u proljeće 1300. godine, na Veliki petak (kako mnogi smatraju). Prema Danteovom shvatanju, prosječan ljudski vijek traje sedamdeset godinâ, a kako je on rođen 1265. onda i radnja djela počinje 1300. godine. Međutim, istina je da je djelo napisano nekoliko godinâ kasnije, da bi autor omogućio sâm sebi da, događaje koji su se desili poslije te godine, prikaže u obliku proročanstva.
Poema se sastoji 14.233 stiha u jedanaestercu i rimovanim tercinama. Podijeljena je na tri dijela: Inferno (“Pakao”), Purgatorio (“Čistilište”) i Paradiso (“Raj”), koji se sastoje od 34, 33, i 33 speva. To je ukupno sto pjevanjâ (10 x 10) – broj 3 i broj 10 na različite načine ponavljaju se u “Božanstvenoj komediji”; 3 je simbol Svetog Trojstva a 10 simbolizira savršenstvo. Pjesnik u prvom licu opisuje svoj put kroz tri svijeta mrtvih. Njegov vodič kroz Pakao i Čistilište je latinski pjesnik Vergilije, a kroz Raj Beatriče Portinari i sveti Bernard (koji ga vodi kroz Empirij do Boga). Poema sadrži i unutrašnju simetriju: Pakao ima devet krugovâ i predvorje, Čistilište ima devet djelovâ i zemaljski Raj, a Raj se sastoji od devet nebâ plus Empirej, tako da se sva tri dijela sastoje od po deset cjelinâ, što opet predstavlja simbol savršenosti. Svaki od tri dijela poeme završava se govorom zvijezdâ, a svako šesto pjevanje govori o politici, u sve širem smislu. Duše grešnikâ svrstane su u tri grupe, kao i duše pokajnikâ i duše blaženih. Tri zvijeri ometaju pjesnika na početku svog puta, a tri vodiča ga vode tim putem.
Pakao
Poema počinje tako što se autor izgubio u mračnoj šumi i biva napadnut od alegorijskih silâ tame i duhovne nevolje: prvo ga napada panter (požuda), potom lav (oholost) i na kraju vučica (pohlepa). Njega spasava Vergilije poslat od strane Beatriče, a nakon toga Dante i Vergilije ulaze u Pakao.
Vergilije vodi Dantea kroz devet krugovâ Pakla. Pakao se nalazi unutar zemlje i ima oblik ogromnog lijevka sa devet krugovâ, tako da je prvi najbliži površini. Svaki on njih je manji od prethodnog i predstavlja sve veće zlo, sa vrhuncem u centru (na dnu) gdje se nalazi Sotona. Devet krugovâ su:
- Limbo: u njemu se nalaze nekršteni, ali nevini ljudi. Svima koji se nađu u Paklu Minos određuje krug u kojem će se naći.
- oni koji su obuzeti pohotom (tu su i poznate ličnosti: Kleopatra, Paris, Helena, Ahil, Frančeska da Rimini itd.);
- proždrljivi (među njima su se našli mnogi sveštenici i najviđenije pape);
- škrtice i rasipnici, tj. lakomi koji posjeduju veliko blago i povodljivi koji su proćerdali veliko blago;
- srditi
Niži djelovi Pakla opasani su zidom grada Dis i okruženi rijekom Stiks. Ovdje spadaju:
- jeretici
- nasilnici. Oni su, pak, podijeljeni u tri potkruga:
- oni koji su počinili nasilje protiv ljudi i imovine;
- oni koji su počinili nasilje nad samim sobom – samoubice;
- oni koji su počinili nasilje protiv Boga – bogohuljenje, sodomija, lihvari.
- lažljivci se nalaze u krugu pod imenom Malebolge. On je podijeljen u deset kanalâ ili deset zlih jarugâ. Tu su:podvodači, zavodnici, laskavci, simonijaci, vračevi, čarobnjaci, varalice, licemjeri, lopovi, zli savjetnici, krojači nesloge i krivotvorci.
- izdajnici. Ovaj krug podijeljen je u četiri zone: Kainu, Antenoru, Tolomeu i Judeku. U prvoj su izdajnici rodbine, u drugoj izdajnici domovine, u trećoj izdajnici gostiju, a u četvrtoj izdajnici dobrotvorâ.
Na dnu, u središtu devetog kruga, Lucifer- otac svega zla koji ima tri lica da bi oponašao Svetu Trojicu- sa tri čeljusti melje Judu, izdajnika Hrista, odnosno Crkve, zatim Bruta i Kasija, izdajice carstva. To ukazuje da je, u Danteovom svjetonazoru, najgora izdaja izdaja dvije najveće vlasti: crkvene, odnosno duhovne i carske, odnosno svjetovne. Prednje Luciferovo lice je crveno jer je Juda izdao Isusa iz ljutine; drugo lice je crno jer je Brut ubio Cezara iz gluposti; treće lice je bjeličasto-žuto, što simbolizira nemoćnu zagriženost koja je navela Kasija na izdaju i ubistvo. Ljutnja, glupost i zagriženost su izvori najtežeg grijeha koji vodi u Sotonine čeljusti. Lucifer plače, jer iako zli anđeo muči druge, i njega muči žalost što je tako duboko pao.
Čistilište
Dante i Vergilije su se poslije obilaska Pakla popeli na planinu Čistilište na drugoj strani svijeta (u Danteovo doba vjerovalo se da se Pakao nalazi ispod Jerusalima). Uvodni djelovi knjige opisuju obalu Čistilišta i njegove padine, gdje se nalaze oni koji su ekskomunicirani, oni koji se nisu pokajali i oni koji su se pokajali neposredno prije smrti. Oni čekaju na svoj red da se popnu na planinu. Naposljetku, tu je i dolina u kojoj su evropski vladari i vrata u Čistilište.
Odatle Vergilije vodi Dantea kroz sedam terasâ Čistilišta. Sedam smrtnih grijehovâ odgovara ovim terasama, svaka terasa za određeni grijeh:
- ponos
- zavist;
- bijes;
- ljenost;
- škrtost;
- proždrljivost;
- pohlepa
Uspon terasâ kulminira na vrhu gdje se nalazi Edenski vrt, zemaljski raj. Vergilije, kao paganin, stalni je stanovnik Limba, prvog kruga Pakla, te iz tog razloga on ne može ući u Raj. Beatriče se pojavljuje kao drugi vodič (praćena čitavom procesijom svetacâ i drugih likovâ iz Raja). Lik Beatriče koncipiran je po Beatris Portinari, ženi koju je Dante volio i koja je umrla 1290. godine.
Raj
Poslije početnog uspona, Beatriče vodi Dantea kroz devet krugovâ Raja. Oni su koncentrični, slični onima opisanim u Aristotelovoj i Ptolomejevoj kosmologiji.
Tih devet sferâ su:
- Mjesec: oni koji su napustili svoje zavjete
- Merkur- oni koji su činili dobro iz želje za slavom
- Venera- oni koji su činili dobro bez ljubavi;
- Sunce – duše razumnih;
- Mars- oni koji su se borili za kršćanstvo;
- Jupiter- oni koji su oličenje pravde;
- Saturn – mislioci;
- zvijezde- blagosloveni. Ovdje sveti Petar iskušava Danteovu vjeru, sveti Jakov nadu, a sveti Jovan ljubav;
- prvo pokretno nebo – anđeli
Odavde se Dante penje u bît iznad fizičkog postojanja po imenu Čista nebesa ili Empirij. Na tom mjestu sreće se licem u lice sa Bogom lično i razriješava tajnu božanske i ljudske prirode.
U filozofskom smislu, Dante smatra da je postojbina duše nebo, odakle ona silazi u nas. Dolazeći od Boga, ona ne zna ništa, ali ima dvije osobine: razum i težnju, odnosno sposobnost da prima ono što joj se sviđa. Duša teži dobru, ali ne zna da razlikuje dobro. Neznanje rađa zabludu, zabluda rađa zlo. Zlo, odnosno grijeh, nalazi se u materiji, tj. u čulnom uživanju. Dobro se nalazi u Duhu, a najviše dobro je Bog, tj. čisti duh. Čovjek mora da se bori protiv tijela i priklanja Bogu. Zato mu je dat razum iz kojeg se rađa slobodna volja i moralnost njegovog ponašanja. Dobro i zlo razlikuju se pomoću filozofije; ona je put ka dobru i moralnosti, a moralnost je etika. Za filozofiranje je potrebna ljubav, odnosno težnja, a prava sreća postiže se kontemplacijom istine. Biti filozof znači oduprijeti se strastima i zadovoljstvu, pobijediti sebe samoga, naći duševni mir. Čovječanstvo je zapalo u ropstvo čula zbog grijeha praroditeljâ, a razum i ljubav nisu bili dovoljni da ga spase. Bog je zato uzeo ljudsko obličje u liku Isusa Hrista i iskupio ljudski grijeh stradanjem na krstu, tj. spasao je čovječanstvo. Zahvaljujući toj žrtvi, razum je dobio vrijednost zbog vjere, ljubav zbog milosti, dok se uz filozofiju vezuje teologija. Spasenjem čovječanstva svaki je čovjek stekao moć da se spasi uz Božiju pomoć. Vođen razumom i vjerom, ohrabren ljubavlju i milošću, on može da se oslobodi čula i uzdigne sve do Boga. Čovjek se u zemnom svijetu nalazi u jednom od tri stanja o kojima govori moral: stanje grijeha, kajanja ili milosti. Pakao je slika zla, odnosno porokâ. Raj je slika dobra i vrline. Čistilište je prelaz od jednog do drugog stanja kroz pokajanje. A svako od nas nosi u sebi svoj pakao i svoj raj.
Spasenje društva ide istim putem kao i spasenje pojedinaca. Društvo koje živi u anarhiji i neslozi rob je materije, jer živi u zabludi i neznanju. Kao što čovjek ne može ići ka spasu ako ne pobijedi tijelo, ni društvo ne može živjeti u slozi dok se ne pokori jednom vladaru koji će obezbijediti vladavinu zakonâ, odnosno razuma.
Na ovim filozofskim osnovama Dante objedinjava sve znanje svoga doba: iz metafizike, morala, politike, istorije, fizike, astronomije, etike, retorike, lingvistike itd.
Poezija Vaska Pope jedan je od najvećih poetskih usponâ i uzletâ ka Apsolutu na štokavskom narječju. Popini poetski paradoksi usredsređenom čitaocu i čitaocu u intelektualno-duhovnom smislu zrelom za dostizanje najviše ontičke razine širom otvaraju dveri Bitka. A o „Gorskom vijencu“ već je suvišno trošiti riječi. Da rezimiramo: i ove srijede izbor knjigâ za poklon je takav da je nemoguće ne doći do Gradske biblioteke i ne uzeti ih.
