I u ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi brȅskva i pȉrūn.
Brȅskva je postalo od praslavenskog *bérs(ь)ky (slovenačko brệskev, poljsko arhaično brzoskiew), što je posuđeno iz latinskog persica ‘persijsko voće’. Breskve su, naime, u Evropu dospjele preko Persije (Irana), a u Persiju su uvezene iz Kine. Zamjena p sa b u riječi *bérsky desila se već u praslavensko doba, ali nije objašnjena; rusko пéрсик kasnija je učena posuđenica iz latinskog. Ova riječ posuđena je i u germanske jezike, npr. starovisokonjemačko pfersich. Na varijantu sa početnim p upućuju naši dijalekatski oblici prȁska, prȁskva i bugarsko прáска; za razliku od oblika *bersky, ta je riječ ograničena na slavenski jugoistok.
Pȉrūn (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘viljuška’) u bokeljskom govoru – i u primorskim govorima uopšte – vodi porijeklo od venecijanskog piron ‘viljuška’. Inače je u pitanju balkanski grecizam – od grčkog πειρόνιον (pirónion), npr. albansko pirun.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.
