U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote dajemo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi čâj i vȅšta.
Čâj je posuđeno iz turskog çay, što je preko mongolskog jezika posuđeno iz kineskog chá yè ‘čajni list’. Prema drugom mišljenju, riječ čâj posuđena je iz ruskog чай, što je takođe posuđeno iz nekog turkijskog jezika (najvjerovatnije tatarskog). U svakoj varijanti, dakle, leksem čâj orijentalnog je porijekla. U zapadnim govorima zabilježen je i oblik te: npr. tẽ (Brač), têj (Varaždin), što je iz italijanskog tè, odnosno njemačkog Tee. Poput francuskog thé i engleskog tea, i italijansko tè i njemačko Tee posuđeni su iz kineskog chá yè.
Vȅšta (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘suknja, haljina’) vodi porijeklo od venecijanskog vesta, odnosno italijanskog veste/vesta ‘odijelo, haljina’. Venecijansko/italijansko vesta/-e vodi, pak, porijeklo od latinskog vĕste(m), indoevropskog porijekla. Prelaz romanskog suglasnika -s- u b/cg/h/s -š- tipičan je za govore Boke Kotorske.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
1. Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović-Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, vol. I, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016
2. Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973.
3. Michiel de Vaan – Etymological dictionary of Latin and the other Italic Languages, Leiden/Boston 2008.
