U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote dajemo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi čȁs i alavȉja.
Čȁs je postalo od praslavenskog *čás ‘vrijeme, vremensko razdoblje’ (starocrkvenoslavensko časъ, slovenačko čàs, rusko час, poljsko czas), staroprusko kīsman ‘vrijeme’. Naizgled potpuna podudarnost postoji u albanskom kohë ‘vrijeme’, ali u albanskom treba pretpostaviti drugi sufiks (*kēs-kā). Poređenje baltoslavenskog i albanskog oblika upućuje na indoevropski korijen *kēso– ili *keh₁so-. Potonja rekonstrukcija je vjerovatnija jer omogućava izvođenje praslavenskog *časъ iz osnove koja je u glagolu *čájati ‘čekati’. Manje je vjerovatno da je *časъ izvedenica s prevojnim duženjem iz korijena *kes– ‘ići’.
Alavȉja (u opštem leksikonu b/cg/h/s jezika prilog sa značenjem ‘onako kako treba’, ‘dobro’, ‘u dobar čas’, npr. Učini to alavija ili nemoj ništa ni činjet) vodi porijeklo od venecijanskog izraza ala (bona) via ‘na (dobar) put’, tj. ‘srećan put’. Venecijansko via je od latinskog vǐa ‘put, drum’, što je riječ indoevropskog porijekla. Posvjedočena je, na otoku Susku u Hrvatskoj, i forma nalavȉa ‘u pravi čas’, sa zamjenom romanskog prefiksa a– u b/cg/h/s na-.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović-Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, vol. I, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Etimološki rečnik srpskog jezika, vol. I, SANU, Beograd 2003.
- Michiel de Vaan – Etymological dictionary of Latin and the other Italic Languages, Leiden/Boston 2008.
