U rubrici LEKSIČKI VREMEPLOV JU Gradska biblioteka Tivat i ove subote (20.11.2021.) donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi: jedne koja pripada opštem leksičkom fondu B/CG/H/S jezika i jedne koja je bokeljski lokalizam. Ove subote to su leksemi čâst i koltrîna.
Leksem čâst postao je od praslavenskog čьstь (slovenačko čâst, rusko честь, češko čest). Potpuna podudarnost sa praslavenskim čьstь (i savremenim B/CG/H/S čâst) postoji u sanskrtskom cítti– „uvid, misao“, što je izvedeno iz glagolskog korijena cet– „primijetiti“. Sve to zajedno, pak, izvedeno je iz indoevropskog korijena *kʷeyt– „smatrati, misliti“ (isti korijen imamo i u čitati). U etimologiji leksema čâst primjetna je, dakle, transpozicija iz semantičke zone kognitivnog u semantičku sferu etičkog.
Bokeljski lokalizam koltrîna (zâvjesa u opštem leksičkom fondu B/CG/H/S jezika) izveden je dodavanjem italijanskog deminutivnog sufiksa –ina– na italijanski leksem cóltre = coltra, koji je značio “krevetsko ćebe/krevetska deka“. Leksem koltrîna u italijanskom jeziku posvjedočen je u četrnaestom stoljeću, a u bokeljski govor ušao je najvjerovatnije venecijanskim posredovanjem.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.