U ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi cȓkva i mȍt.
Leksem cȓkva postao je od praslavenskog *cъrky, *cerky, *cirъky, *cěrъky (genitiv jednine u staroslavenskom cъrkъve) „crkva“ (starocrkvenoslavensko crьky, slovenačko cẹrkev, rusko цéрковь, poljsko cerkiew, češko cirkev). Ta riječ posuđena je preko starovisokonjemačkog chirihha (savremeno njemačko Kirche) iz vizantijskog grčkog κυρικόν (kirikón). Vizantijskogrčka riječ izvedena je, pak, iz sintagme κυριακή οἰκία (kiriakí oikía) „gospodnja kuća“, pri čemu je prva riječ te sintagme, opet, izvedenica od κύριος (kírios) „gospodin“ (kao u izrazu κύριε ἒλεισον „Gospod(in)e, smiluj se“. Različiti oblici riječi cȓkva u slavenskim jezicima pokazuju da je ova riječ u slavenske jezike posuđivana više putâ i iz više izvorâ.
Bokeljsko mȍt (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika „mig“, „znak pokretom“, npr. Dao mi je mot da izađem vanka“) vodi porijeklo od venecijanskog moto „pokret“. Ova riječ raširena je duž cijele južnoslavenske obale Jadrana, od Istre do Boke kotorske.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma- vidimo se za četrnaest dana.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Vojmir Vinja, Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. II, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb 2003.
