U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: kako smo vas već navikli, jedna od njih je iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika, a druga bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi dèmōn i dragȁna.
Dèmōn je posuđeno preko njemačkog Dӓmon i francuskog démon iz starolatinskog daemon, što je, opet, posuđeno iz grčkog δαίμων (daímōn) “biće božanske prirode”. Ova grčka riječ izvedena je od glagola δαίομαι (daíomai) “razdijeliti, podijeliti”.Izvorno značenje grčkog δαίμων je “onaj koji razdjeljuje”. Ista je motivacija u razvoju značenja leksema Bog. Kod jevrejskih i kršćanskih pisacâ δαίμων je, pak, značilo “zao duh”.
Dragȁna (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika pauk, otrovna dračasta riba iz porodice Trachinidae). Leksem dragȁna vodi porijeklo od grčkog δράκαινα (drákaina). Međutim, pošto leksem δράκαινα nije imao nikakvog semantičkog oslonca u našim narodnim govorima, taj naziv je putem tzv. narodne etimologije povezan sa dragan, dragana uprkos očitoj inkompatibilnosti sadržaja ovih riječi. Remotivacija je, međutim, mogla krenuti i drugim putem, pa je grčko δράκαινα moglo asocirati i na, za govornike našeg jezika na jadranskoj obali, u semantičkom smislu donekle prozirnu venecijansku tuđicu dragòn “zmaj”. Petar Skok je zabilježio i drugi naziv za ovu vrstu ribe- dračana, koji je takođe nastao u rezultatu narodne etimologije: ukrštanjem sa drača, jer je otrovna drača temeljna sema u sadržaju naziva svih ovih vrstâ ribâ.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma- vidimo se iduće subote
LITERATURA:
1. Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
2. Vojmir Vinja- Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. I, Školska knjiga, HAZU, Zagreb 1998
