Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Barbare Kovačević “Desna ruka i lijeva noga”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Iako prostornu orijentaciju savladavamo još u dječijoj dobi, svako od nas zasigurno ima nekog prijatelja ili rođaka koji u odrasloj dobi zablokira i ne zna gdje je lijevo, a gdje desno te predstavlja čuđenje u svijetu. I nikako se ne možemo načuditi što na putovanjima, pri obilasku nekog novog turističkog odredišta, skrene u pogrešnu ulicu, čak i ako slijedi uputstva na aplikaciji Google Maps. Ne pomaže pritom ni činjenica što osoba pripada većinskoj populaciji dešnjakâ, kojoj siguran orijentir može biti pisanje desnom rukom, istom onom kojom se i inače rukuje ili krsti. Možemo samo odahnuti i staviti ruku na srce (koje je u simboličkim prikazima smješteno na lijevoj strani tijela) i biti srećni ako te osobe nisu aktivni sudionici u saobraćaju ili hirurzi jer bi ishod njihovog nesnalaženja mogao biti koban za pacijente. Kako vidimo, u orijentaciji u prostoru najčešće polazimo od svog tijela. Stoga i ne čudi činjenica da je orijentacija i prostorni odnos lijevo – desno najzastupljeniji u somatskim frazemima, i to onima koji u svojoj pozadini imaju sliku ljudskog tijela. Istraživanje hrvatskih somatskih frazemâ iz 2012. godine (Barbara Kovačević. Hrvatski frazemi od glave do pete. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) pokazalo je da se na reprezentativnom korpusu od osamstotinjak frazemâ pojavljuju 72 somatizma i da su među najbrojnijima oni somatski frazemi koji sadržavaju sastavnice ruka i noga. Unutar posmatranog korpusa ruka se pojavljuje čak u osamdesetak frazemâ. Na temelju konvencionalnog znanja, ruke mogu biti opisane kao čovjekov nužni alat. Upotrebljavaju se kao instrument u svim vrstama djelatnosti, uključujući pisanje, držanje stvari, rukovanje stvarima itd. Takođe, imaju bitnu ulogu u ljudskoj komunikaciji: ljudi se rukuju pri čestitanju, pozdravljanju, opraštanju ili potvrđivanju dogovora; njima se maše kad se želi privući pažnja. Stoga ruke imaju važno mjesto u frazeologiji, tj. veoma su plodna sastavnica frazemâ jer se ljudi oslanjaju na slike o rukama koje su zasnovane na svakodnevnom iskustvu o njihovoj upotrebi, funkciji, položaju i obliku. One predstavljaju osobu, instrument, djelatnost i vještinu. Ljudi na osnovu slikâ o ljudskim rukama konceptualizuju nadzor, slobodu djelovanja, posjedovanje i saradnju.
Ruka je dio tijela koji ima veoma razvijenu simboliku. Ona daje blagoslov, služi nam za izražavanje. Prema Aristotelu ruka je “alat nad alatima”. Uopšteno, ona znači snagu, jačinu i zaštitu. Međutim, ruke s propratnim pridjevskim odrednicama mogu simbolizovati darežljivost (biti široke ruke), gostoljubivost [dočekati/dočekivati (primiti/primati i sl.) raširenih ruku koga, što] i stabilnost/sigurnost (biti u dobrim rukama, biti u lošim rukama) te pružanje pomoći (dati (pružiti) ruku komu). Pokreti ruke razlikuju se u simbolici: stavljanje (polaganje) ruke na što – blagoslov, posvećenje, zacjeljivanje; podizanje jedne ruke – zakletva, poštenje; podizanje ruku – odustajanje (dignuti/dizati ruke ); polaganje ruke na srce – ljubav, obožavanje, pozdravljanje; sklapanje ruku – mir, savezništvo, prijateljstvo; ruke na bokovima – zanemarivanje, arogancija; ruke i voda – čistoća i nevinost. U korpusu somatskih frazemâ čiste ruke simbol su poštenja, a prljave nepoštenja (imati čiste ruke, imati prljave ruke, uprljati/ /prljati ruke, okrvaviti ruke). Ruke gotovo kao da govore. Njima izražavamo zahtjev, obećanje, poziv, otpuštanje, prijetnju (dignuti/ /dizati ruku na koga), odbojnost ili strah, pitanje ili nijekanje čega. One izražavaju sreću (biti srećne ruke), tugu, neodlučnost, odlučnost [čvrsta (željezna) ruka, uzeti/uzimati u svoje ruke što], priznanje, pokajanje, mjeru, količinu, udaljenost [biti (nalaziti se) izvan ruke, biti (naći se) pri ruci komu, doći/dolaziti pod ruku komu], brojnost i vrijeme. One imaju moć (snagu) da uzbude i zabrane, da izraze odobravanje, sumnju, sram.
U hrišćanskoj tradiciji do srednjeg vijeka nerado se prikazivalo Božje lice. Prisustvo Boga u umjetničkim djelima prikazano je rukom koja proviruje iza oblaka. Porijeklo tog simbola nalazi se u mnogim biblijskim citatima koji spominju ruku Božju kao znak njegove svemoćne snage i volje. Biblijsko porijeklo i simbolika nalaze se i u frazemu oprati/prati ruke. U semantičkoj podlozi tog frazema je biblijska priča o Pilatu, koji pere ruke u želji da spere sa sebe odgovornost za Hristovu smrt. U korpusu somatskih frazemâ prisutna je slika slobodnih ruku kao i slika vezanih ruku koje simbolizuju slobodu ili njen nedostatak [dati/davati nekome slobodne (odriješene) ruke, imati slobodne (odriješene) ruke, imati vezane (sputane) ruke, ruke su nekome vezane]. Funkcija držanja veoma je važna kad se govori o rukama. U somatskim frazemima takvo držanje simbolizuje nadzor nad nečim, posjedovanje ili vlast [biti (ležati, nalaziti se i sl.) u čijim rukama (ruci); držati (imati) u rukama nekog, nešto; držati konce (niti) u rukama; imati (držati) kormilo u rukama; uzeti/uzimati (preuzeti/ preuzimati) kormilo u ruke; uzeti/uzimati uzde u ruke; ispustiti/ /ispuštati uzde iz ruku]. (Kovačević 2012: 115–117).
Ako uzmemo u obzir frazeme sa somatskim sastavnicama šaka, dlan i prst, u somatskoj su frazeologiji najzastupljeniji frazemi sa somatskim sastavnicama iz područja ruke. Dok se simbolika somatizma šaka podudara sa simbolikom somatizma ruka, somatska sastavnica dlan razvija simboliku zaštićenosti [čuvati (držati, paziti, nositi) nekog kao kap (malo) vode na dlanu]. Ispružen je dlan obično simbol otvorenosti i istine. Ta je simbolika preinačena u frazemu kao na dlanu, u kojem upućuje na preglednost i jasnoću te u frazemima čitati iz dlana i gledati u dlan, u kojima upućuje na proricanje sudbine. Kad je riječ o sastavnici prst, moramo naglasiti da se ona u somatskoj frazeologiji odnosi samo na prste ruku. Pritom i pojedini prsti razvijaju vlastitu simboliku. Palac je simbol vlasti, označava stvaralačku snagu. Kažiprst je simbol suda, odluke, ravnoteže, ćutnje i vladanja samim sobom. Srednjak simbolizuje potvrđivanje ličnosti. Domali prst ima seksualnu simboliku, a mali prst ima ezoteričnu simboliku (tajne želje, okultne moći, proricanje). U korpusu somatskih frazemâ čisti prsti su, kao i čiste ruke, simbol poštenja (imati čiste prste), dok su dugi prsti simbol nepoštenja (imati duge prste). Biblijska simbolika uticala je na oblikovanje frazema prst Božji. Dok umjetnički prikazi Božje prisutnosti slikom ruke simbolizuju Božju prisutnost i svemoć, slika prsta (kažiprsta) koji viri kroz oblak simbolizuje Božju opomenu ili upozorenje. Od svih prstâ posebno mjesto pripada malome prstu. Njegova simbolika nefunkcionalnosti dolazi do izražaja u frazemima ne maknuti (ne mrdnuti) prstom i ne taknuti prstom nekog, nešto. Somatska sastavnica palac nalazi se samo u frazemu držati palce (palčeve), u kojem je palac simbol sreće. (Kovačević 2012: 117–118). Unutar posmatranog korpusa somatizam noga pojavljuje se u 43 (četrdeset tri) frazema.
Noga je simbol društvene povezanosti. Omogućava zbližavanje, podupire druženje, ukida razmake – ima društveno značenje. U širem smislu noga je simbol života. Noga je i simbol direktnog kontakta s majkom Zemljom. Noge dodiruju tlo, one su provodnik magične i duhovne moći koju sveti čovjek gubi u dodiru s tlom. U korpusu analiziranih frazemâ somatska sastavnica noga (s pripadajućim pridjevskim odrednicama) razvija simboliku: stabilnosti (biti na sigurnim nogama, biti (stajati) na staklenim (glinenim) nogama, izgubiti/gubiti tlo pod nogama), snalažljivosti (dočekati se na noge), samostalnosti (stajati na vlastitim nogama, stati na vlastite noge), razboritosti (stajati s obje noge na zemlji), zdravlja i djelatnosti čovjeka [biti na nogama, dići (podignuti i sl.) na noge koga]. Udaranje nekog nogom u zadnjicu simbol je odbacivanja (dati nogu u dupe nekome, dati nogu u guzicu nekome, dati nogom u tur nekome), a nemogućnost stajanja simbolizuje umor i nemoć [pasti/padati (spasti/spadati s nogu, jedva se držati na nogama, izgubiti noge]. (Kovačević 2012: 118-119).
U okviru područja noge možemo uzeti u obzir i frazeme sa somatskim sastavnicama peta i koljeno. Peta je, simbolički gledano, temelj čovjeka i njegovog uspravnog stajanja.
Ranjavanjem pete čovjek je onesposobljen i pada. Zato ne čudi drevno vjerovanje koje tumači da život ili čovjekova duša odlaze kroz petu kao što i smrt kroz nju ulazi. Simbolika ranjivosti pete prisutna je u frazemu Ahilova peta . Takođe, poznato je da škorpion i zmija najčešće ujedaju za petu. Kao stražnji i najniži dio čovjekova tijela, peta dobija negativnu konotaciju i povezuje se s negativnim čovjekovim stanjima i ponašanjem: bijegom [dati/davati petama vjetra, podbrusiti (potprašiti) pete], opasnošću (gori pod petama nekome), dodvoravanjem (lizati pete nekome), uhođenje (biti za petama komu). Sa druge strane, koljeno je simbol sjedišta tjelesne snage, simbol čovjekova autoriteta i društvene moći. Savijanje koljena pokazuje čovjekovu fizičku slabost i nedostatak autoriteta. Padanje na koljena simbolizuje pokornost, poraz, predaju (baciti na koljena nekog, što, pasti/padati na koljena), a drhtanje koljena upućuje na strah ili uzbuđenje [koljena klecaju (dršću) komu]. (Kovačević 2012: 119). U b/c/h/s frazemima prostorni odnos desno – lijevo ostvaruje se eksplicitno jer svi posmatrani frazemi na formalnom planu sadržavaju pridjeve desni i lijevi, a riječ je o frazemima s nosivim sastavnicama ruka i noga. Ti frazemi utemeljeni su na metaforama DESNO JE DOBRO / LIJEVO JE LOŠE, tj. DESNO JE POZITIVNO / LIJEVO JE NEGATIVNO. Desna strana tijela obilježena je kao ‘prava, dobra, pametna, sposobna’, a lijeva kao ‘pogrešna, loša, zla, nesposobna, prijeteća’. Iako desno i lijevo u tjelesnoj percepciji, dakle primarno, razvijaju simetričan odnos, tradicija i religija utemeljile su simboliku i stvorile dodatnu sporednu fizičku asimetriju lijevog i desnog. Ako se i to stavi sa strane, ne može se zanemariti konvencionalno znanje koje počiva na činjenici da su ljudi većinom dešnjaci (samo je od 10 do 12 % svjetske populacije ljevoruko) i da tom stranom tijela, pogotovo desnom rukom, spretnije, brže i jednostavnije djeluju.
Metafora DESNO JE DOBRO registrоvana je u frazemu sa sastavnicom ruka (desna ruka (nekome) ‘nečiji pomoćnik (nekome pomoćnik), nečiji oslonac (nekome oslonac), nečija podrška (nekome podrška)’ i ulazi u koncept pružanja pomoći ili podrške, a utemeljen je i na metonimiji ruka = čovjek. Desna ruka označava spretnog čovjeka, osobu na koju se možemo osloniti.
Metafora LIJEVO JE NEGATIVNO statistički gledano produktivnija je u b/c/h/s frazeologiji; zastupljena je u somatskim frazemima i sa sastavnicom ruka i sa sastavnicom noga. Kako se lijeva ruka smatra manje sposobnom od desne, činjenje nečeg lijevom rukom pretpostavlja lošiji kvalitet (lijevom rukom [napraviti i sl.] – 1. ‘nemarno, neuredno, bezvoljno [napraviti i sl.]’; 2. ‘s lakoćom, bez teškoća [napraviti i sl.]’), ali razvija i sekundarno značenje ‘lakoća kojom se nešto čini’. Frazem imati dvije lijeve ruke opisuje nespretnog čovjeka, čovjeka koji nespretno ili nevješto obavlja svoj posao (obično posao koji se obavlja rukama).
Pri oblikovanju frazemskog značenja veliku ulogu ima pridjevska sastavnica. Dok je u somatskoj frazeologiji desna ruka pokazatelj spretnosti, nečega dobrog i korisnog, lijeva ruka je simbol nespretnosti, nečega negativnog i lošeg. Čovjek je veoma nespretan ako se za njega kaže da ima dvije lijeve ruke. U semantičkoj podlozi frazema krstiti se (prekrstiti se) lijevom rukom, koji ima značenje ‘biti u čudu, beskrajno se čuditi nečem’ nalazi se slika čovjeka koji je ostao zatečen nevjerovatnim prizorom ili događajem, pa je u silnoj smetenosti izgubio orijentaciju i zaboravio kojom se rukom inače krsti. Isto se značenje ostvaruje i frazemom krstiti se desnom i lijevom, pa se pojavom obiju ruku pojačava osnovno frazeološko značenje. Samo u jednom frazemu u kojem se pojavljuje proučavani odnos izražen pridjevima lijevi i desni nema ustaljene metaforične podloge ni somatskih sastavnicâ, ali se njime pokazuje ljudska orijentacija u nekom prostoru, a na značenjskom planu izražava se kretanje posvuda, na sve strane, tj. i lijevo i desno (frazem lijevo i desno). Pridavanje pozitivne i negativne konotacije stranama tijela, tj. smjerovima, nalazimo još u Bibliji, u kojoj lijevo označava smjer pakla, a desno označava smjer raja (Chevalier in Gheerbrant 1983.). Kod starih Grkâ povoljni predznaci nalaze se na desnoj strani; ona simbolizuje snagu, spretnost i uspjeh. Slično tumačenje može se naći i kod Keltâ (usp. Fink 1993.). Takođe, ne možemo zanemariti ni stara balkanska vjerovanja [“ako te zasvrbi desno oko, u poslu ćeš imati uspjeha, a ako lijevo, predstoji ti svađa; (…) “zazvoni li ti desno uho, dobićeš dobru vijest, dok lijevo uho donosi lošu vijest” (Mahmutović 2016. )], kao ni hrišćansku tradiciju, u kojoj je desna ruka simbol blagoslova, a lijeva ruka simbol prokletstva. Frazem lijeva ruka – desni džep imenuje negativan koncept, tj. sam čin krađe ili pronevjere, a lijeva ruka obilježena je kao ona koja krade iz nečijeg desnog džepa. Takva slika postaje jasnija kad uzmemo u obzir postojanje frazema zavući ruku u tuđi džep. Za razliku od frazema imati dvije lijeve ruke, kod kojeg nije usko određena djelatnost u kojoj je čovjek nevješt, frazem imati dvije lijeve noge u značenju ‘biti loš plesač, loše plesati’ ima ograničenu upotrebu jer opisuje čovjeka koji je nespretan u plesanju, tj. koji nema dobru koordinaciju. U frazemu pisati kao lijevom nogom u značenju ‘neuredno (ružno) pisati’ negativno značenje ne počiva samo na lijevoj strani tijela, već i na “tjelesnoj antonimiji”, tj. uključivanju dijela tijela koji je suprotstavljen u samoj glagolskoj semantici. Frazemom ustati/ustajati na lijevu nogu obično se označava čovjek koji je od ranoga jutra loše raspoložen bez određenog razloga i stoga je mrzovoljan (ljut) te često neugodan prema sagovornicima. Osim frazema imati dvije lijeve ruke i imati dvije lijeve noge postoji i varijantni frazem imati dvije lijeve sa značenjem ‘biti nespretan u nekim vještinama, nespretno obavljati neki posao’, u kojem nema somatske sastavnice, a frazem donosi opšti koncept nespretnosti (usp. Kovačević i Ramadanović 2016.). Elisabeth Piirainen u knjizi Widespread Idioms in Europe and Beyond odrednice desno i lijevo povezuje s prednaučnom koncepcijom svijeta i drevnim konceptima koji su se formirali prije otprilike dva i po milenija, koji su se pisanim tekstovima prenosili kroz stoljeća te se utjelovili kao kulturna tradicija Zapada. U toj početnoj naivnoj slici svijeta univerzalne tačke oslonca, tj. opisnog obrasca, su izlazak i zalazak Sunca te ljudsko tijelo. (Piirainen 2012.) Stoga se ne može zaobići pretpostavka da je poimanje simbolike lijeve i desne strane utemeljeno na smjeru kretanja Sunca, te je desno ono što se kreće u istom smjeru, a lijevo ono što se kreće u suprotnom smjeru (te su odrednice uslovljene hemisferom). Kasnije su se ta drevna poimanja integrisala u monoteističkom svjetonazoru, pa se i ljudsko tijelo počelo vrednovati kroz tu prizmu (usp. Mahmutović 2016.) Koncept u kojem je desno dobro, pravedno i istinito, a lijevo loše, nepravedno i lažno tako je postao snažno razrađen kulturni model u Evropi. Stoga i dva frazema [nečija (nekome) desna ruka i ustati/ustajati na lijevu nogu] – u kojima se koncept desnog povezuje s rukom kao simbolom snage i moći, a koncept lijevog s nogom, tj. lijevo položenim djelovima tijela, koji prema vjerovanju predstavljaju zlo – imaju opšteevropski status. Frazem nečija (nekome) desna ruka počiva na starom narodnom vjerovanju koji koncept desnog povezuje s dobrim, a fizički je utemeljen jer je desna ruka obično važnija i aktivnija ruka. Ciceron, Horacije i drugi rimski pisci koriste se izrazom desna ruka (latinski dextella, dextera) u značenju ‘najbolji pomoćnik’. Ruka ili šaka simboli su moći i snage barem u hijerarhijskim i patrijarhalnim društvima kakva su bila indoevropska. Frazem nečija (nekome) desna ruka ili biti nečija (nekome) desna ruka opšteevropskog je karaktera i prisutan je u većini evropskih jezikâ, npr. u engleskom to be someone’s right hand, u njemačkom jemandes rechte Hand sein, francuskom être le bras droit de quelqu’n., italijanskom essere il braccio destro di qualcuno, češkom být něči pravá ruka // pravou rukou, poljskom być czyjąś prawą ręką, ruskom быт чьей-либо правой рукой. (upor. Piirainen 2012.). Frazem ustati/ustajati na lijevu nogu počiva na starom narodnom vjerovanju koji koncept lijevog povezuje s lošim i zlokobnim. Podatke o takvom vjerovanju nalazimo još u rimsko doba, kada se smatralo da predznaci ili nagovještaji, posebno let pticâ koje prolijeću s naše lijeve strane ili ustajanje iz kreveta lijevom nogom, donose nesreću. Takođe, postojalo je i vjerovanje da je lijeva strana kreveta puna zlih duhovâ i da izlazak iz kreveta na tu stranu donosi nesreću od ranog jutra. Frazem ustati/ustajati na lijevu nogu opšteevropskog je karaktera. i prisutan je u mnogim evropskim jezicima, npr. u njemačkom mit dem linken Fuß/ /Bein aufgestanden sein, francuskom se lever du pied gauche, italijanskom scendere dal letto (alzarsi) col piede sinistro, češkom vstávat levou nohou, poljskom wstać levą nogá. (Piirainen 2012.). Međutim, pridjevska sastavnica lijevi u b/c/h/s jeziku može varirati sa sastavnicom krivi (ustati/ustajati na krivu nogu). Iste varijantne istovrijednice postoje u francuskom jeziku (se lever du mauvais pied) i u italijanskom jeziku [scendere dal letto (alzarsi) col piede sbagliato] i podudarne su s ruskim frazemom встать не с той ноги. Dok je u većini evropskih jezikâ riječ o somatskom frazemu, u engleskom jeziku značenjski mu je istovrijedan frazem to get out of bed on the wrong side, koji nije somatski, ali je pozadinskom slikom blizak vjerovanju starih Latinâ. Nakon ovoga izleta u prošlost i u drevno doba, vratimo se u sadašnjost i na početak ovog članka. Savremena istraživanja pokazala su da se u prostornoj orijentaciji najlošije snalaze ljevoruke žene, što podupire poznatu nam izreku da je svijet stvoren za muškarce i za dešnjake.
LITERATURA:
1.Barbara Kovačević – “Desna ruka i lijeva noga”, Hrvatski jezik, vol.11, no. 1, Zagreb 2024.
