U životu svakoga čovjeka važno je dobro zdravlje, važno je znanje, važna je škola, ali je važna i – diploma. Jer, diploma je vrijedno i drago priznanje: za uspjeh u sportskim takmičenjima, za rad i uspjehe u školskoj literarnoj ili lingvističkoj sekciji itd. Na kraju, diploma je i svjedočanstvo o završenoj školi, o tome da je čovjek osposobljen za neko zanimanje, za koristan rad u društvu.
Diplome se u svijetu dodjeljuju već hiljadama i hiljadama godinâ, pa je i sama ta riječ veoma stara. Potiče, kao i škola i neke druge riječi koje smo već spominjali, iz starog grčkog jezika, a direktno je nastala od riječi diplos, što je značilo – ‘dvostruk’, ‘dupli’.
U staroj Grčkoj, naime, diplome su ispisivane na presavijenom, dvostrukom listu, a u starom Rimu na dvostrukoj ploči. Otuda, eto, i naziv diploma – ‘dvostruka’.
Danas diplome ne izgledaju više tako. One se obično ispisuju na jednom listu, savijaju u valjak (“rolnu”) i stavljaju u posebne valjkaste futrole svečanog izgleda. Ali stari naziv diploma, tj. ‘dvostruka’, ipak se zadržao – izgubivši, naravno, ono svoje prvobitno značenje.
Zanimljivo je da diploma ima u našem jeziku svoga veoma bliskog srodnika. To je riječ diple, ili po naški – dvojnice. Razlika je samo u tome što diple ne potiču iz grčkog jezika, nego od latinske riječi dupleks (duplex), što opet znači – ‘dvostruk’.
LITERATURA:
1.Milan Šipka – Priče o rečima, Prometej, Novi Sad 2007
