Dlaka na jeziku, mušice u glavi, a buba u uhu

Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Barbare Kovačević “Dlaka na jeziku, mušice u glavi, a buba u uhu”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.

Somatski frazemi jedna su od najbrojnijih zatvorenih skupinâ unutar b/cg/h/s frazeološkog fonda. Somatski frazemi su frazeološke jedinice koje na formalnom planu sadržavaju naziv za najmanje jedan dio tijela. Premda se definicije frazeologâ ne podudaraju uvijek i u potpunosti jer jedni frazeolozi somatskim frazemima smatraju samo frazeme koji za sastavnicu imaju dio ljudskog tijela, dok drugi u somatsku frazeologiju uključuju i one frazeme koji za sastavnicu imaju dio životinjskog tijela, najnovija istraživanja u tom pravcu objedinjuju frazeme kojima su sastavnice i ljudski i životinjski djelovi tijela (npr. izgubiti/gubiti glavu, dobiti nogu, biti trn u oku nekome, držati jezik za zubima; nositi (imati) glavu u torbi, okititi se / kititi se tuđim perjem, stati na rep nekome, nečemu), te one frazeme koji su na temelju pozadinske slike povezani s ljudskom ili životinjskom tjelesnošću (npr. imati dvije lijeve, dignuti sve četiri u zrak), tj. u kojima je došlo do izostavljanja somatske sastavnice. Naziv somatski frazem s obzirom na nove frazeološke i frazeografske spoznaje možemo posmatrati kao naziv koji je hiperoniman trima skupinama frazemâ sa sastavnicama koje se odnose na djelove tijela. Prva skupina uključuje frazeme u kojima se pojavljuje naziv za najmanje jedan dio ljudskog tijela (antroposomatizam). Druga skupina uključuje frazeme u kojima se pojavljuje naziv za najmanje jedan dio životinjskog tijela (zoosomatizam). Treća skupina uključuje frazeme u kojima se pojavljuje naziv za najmanje jedan dio “tijela” pripadnika biljnoga svijeta (fitosomatizam), npr. u cvijetu mladosti, naše gore list, doći (stići) na zelenu granu, presjeći nešto (sasjeći, zatrti i sl.) u korijenu, smokvin list, mlad kao pupoljak, trn u oku (peti) nekome. Frazeološko istraživanje sprovedeno na reprezentativnom korpusu od osamstotinjak hrvatskih somatskih frazemâ objavljeno 2012. godine u monografiji “Hrvatski frazemi od glave do pete” (Kovačević 2012.) pokazalo je prisutnost 72 (sedamdeset dva) antroposomatizmâ, od kojih su najzastupljeniji glava, ruka, oko, srce i noga. Takvi rezultati navode nas na zaključak da su u somatskoj frazeologiji vanjski antroposomatizmi, oni koji su okom vidljivi, zastupljeniji od nazivâ djelovâ tijela o kojima u svijesti nemamo jasnu sliku, tj. od unutrašnjih organâ (npr. jetra, pluća, bubrezi, crijeva). Izuzetak je jedino srce zbog svoje tradicionalne simbolike i slikovitosti. Somatski frazemi s antroposomatizmima mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine: 1. frazemi u kojima se pojavljuje samo jedan antroposomatizam, 2. frazemi u kojima se pojavljuju dva antroposomatizma. Frazemi u kojima se pojavljuje samo jedan antroposomatizam najčešće su glagolski frazemi u kojima je somatizam jedina imenička sastavnica, npr. lupiti se / lupati se (udariti se / udarati se) po čelu, pljunuti u dlanove, biti oštra jezika, koljena klecaju (drhte) nekome, imati debelu (tvrdu) kožu, ustati/ustajati na lijevu nogu, imati nos za nešto, pljunuti u šake, začepiti (zavezati) usta nekome, uzeti/uzimati na zub nekoga. U nekima od njih frazeologizirali su se i nazivi, npr. biti (postati) slijepo crijevo, biti (postati) usko grlo. Kod frazemâ koji sadržavaju više imeničkih sastavnicâ antroposomatizam može biti primarna sastavnica (npr. udariti/udarati šakom po stolu, biti do grla u dugovima, biti (stajati) jednom nogom u grobu, imati obraz kao đon) ili sekundarna sastavnica (npr. uhvatiti boga za bradu; čuvati (držati, paziti, nositi) nekog/što kao kap (malo) vode na dlanu; visi mač nad glavom nekome; zapela je (zastala je) riječ u grlu nekom; pogledati/gledati smrti u oči), pri čemu se odrednice primarno i sekundarno odnose samo na poredak imeničkih sastavnicâ u frazemu. Kad se u frazemu pojavljuju dva somatizma, jedan je u primarnom, a drugi u sekundarnom položaju bez obzira na to da li je riječ o udvajanju istog somatizma (npr. dok udariš (lupiš) dlanom o dlan, s koljena na koljeno, oči u oči, rame uz rame <s kim>, prenosi se (ide i sl.) od usta do usta) ili je riječ o dvama različitim somatizmima (imati mozga u glavi, od glave do pete, udarila je (jurnula) je krv u glavu nekome, ne vidjeti ni prst (prsta) pred nosom, imati trbuh do zuba).

Ovom prilikom više pažnje biće posvećeno motivaciji triju somatskih frazemâ od kojih prvi sadržava dva somatizma, a drugi i treći ima somatsku sastavnicu u sekundarnom položaju. To su frazemi biti bez dlake na jeziku, imati mušice (muhe, bube, bubice) i staviti (baciti) bubu (buhu) u uho komu.

Frazem biti bez dlake na jeziku i njegova sintaksička varijanta nemati dlake na jeziku koji razvijaju frazemsko značenje ‘biti otvoren (iskren), otvoreno iznositi svoje stavove, govoriti direktno (bez okolišanja, bez straha), iskreno izraziti/izražavati svoje mišljenje’ konceptualno se odnose na otvorenost i neposrednost čovjeka pri govoru, ali nose i dodatno značenje smjelosti i odlučnosti. Istom konceptu pripada i parnopredložni frazem bez dlake na jeziku, koji uz glagole govorenja (reći, govoriti, kazati itd.) ima priloško kategorijalno značenje ‘otvoreno, bez okolišanja, bez ustručavanja’, dok uz imeničke kolokate (čovjek, žena, osoba itd.) ima pridjevsko kategorijalno značenje. U značenjskoj osnovi ovog frazema nalazi se slika dlake na ljudskom jeziku, tj. u ustima, dlake koja ometa govor. Dlaka simbolizuje prepreku u mišljenju ili volji da se kaže istina. Ne smijemo, međutim, zanemariti ni činjenicu da postoji narodno vjerovanje prema kojem lažljivcima rastu dlake na jeziku, što implicira da oni koji ne lažu nemaju što kriti i mogu slobodno pokazati svoj bezdlaki jezik. Kao i uvijek kad ne možemo sa sigurnošću utvrditi porijeklo nekog frazema, posegnućemo za nekim paralelama koje pronalazimo na evropskoj frazeološkoj karti. Tako možemo konstatovati da u njemačkom jeziku postoji sličan frazem i prema strukturi i prema sastavnicama, ali bez negacije – Haare auf der Zunge haben (imati dlaku na jeziku), pored kojeg se u rječnicima obično bilježi značenje ‘imati dugačak jezik, biti drzak na jeziku’. Takođe, u njemačkom jeziku postoji i frazem Haare auf den Zähnen haben (imati dlaku na zubima) značenja ‘biti energičan, oštro braniti svoj stav, imati oštar jezik, biti drzak’. I njemački frazeolozi još uvijek tapkaju u mraku kad je riječ o motivaciji navedenih frazemâ. Iako se ti frazemi dovode u vezu s pričom o čovjeku koji se želio prikazati kao vukodlak, pa je pokazivao žile i dlake na jeziku i zubima, ipak je vjerovatnije objašnjenje prema kojem se dlakavost smatra iskonskom odlikom slobodnog čovjeka, pa samim tim dlaka na jeziku ili zubima simbolizuje slobodu – slobodu govora i slobodu mišljenja. S obzirom na činjenicu da njemački frazemi nemaju negaciju, a istovrijedni španski frazem (no tener pelos en la lengua) i italijanski frazem (non avere peli sulla lingua) imaju, neki naši jezikoslovci smatraju da je naš frazem kalk prema italijanskom frazemu. Ipak, u literaturi postoje i drukčija tumačenja, koja porijeklo ovog frazema stavljaju u slavenski kontekst i traže objašnjenja u etnografskim zapisima koji opisuju način predenja i nabrajaju postupke pri njemu: “Upredajući vunu, žene često jezikom, pošto su im obe ruke zauzete, ustima skidaju grumuljice da im vlasi / upredena vuna bude glatkija, pa im na jeziku, u ustima ostaju dlačice koje ispljuvavaju” (Mršević-Radović 2002.). Kako bilo da bilo, u svim navedenim jezicima ti se frazemi odnose na osobe koje hrabro, samouvjereno i odlučno iznose svoje mišljenje, a njihov verbalni nastup može sadržavati određenu dozu bezobrazluka i nekulture u ophođenju s drugim ljudima.

Mjesto dodira zoonimne (animalističke) frazeologije i somatske frazeologije čine oni frazemi u kojima se na formalnom planu pojavljuje jedan zoonim u kombinaciji s jednim antroposomatizmom, npr. imati crve u guzici (stražnjici), pojela je (popapala je) maca jezik nekome, hraniti (nositi) zmiju (guju) u njedrima, imati jezik kao krava rep. U tu skupinu ubrajamo i frazeme s entomonimnim sastavnicama – imati mušice (muhe, bube, bubice) i staviti (baciti) bubu (buhu) u uho nekome. Frazem imati mušice (muhe, bube, bubice) sa značenjem ‘biti hirovit (svojeglav, mušičav), imati hirove’ i njemu antoniman frazem izbiti (istjerati) mušice (bube, bubice) iz glave nekome sa značenjem ‘urazumiti nekog, natjerati nekog da se uozbilji, nagovoriti nekog da se prestane zanositi čudnim idejama’ u svojoj značenjskoj osnovi nose sliku insekta koji je smješten u čovjekovoj glavi, u kojoj po prirodi stvari ne bi trebao biti, i koji utiče na njegov razum, tj. “izaziva različita unutarnja stanja i raspoloženja – od ludila i tvrdoglavosti do lakomislenosti i gluposti” (Fink 2004.). Ti frazemi utemeljeni su na drevnom vjerovanju da se đavo pretvorio u insekta, da je kroz otvore na glavi (usta ili nos) ušao u istu i promijenio čovjekovo raspoloženje, te ga učinio prgavim, tvrdoglavim ili mušičavim. Prvi frazem upotrebljava se pri opisu čovjeka koji je postao hirovit, ali i luckast ili lakomislen, a drugi opisuje pokušaj da se čovjek vrati u normalno stanje pribranosti i ozbiljnosti. Na istoj je predstavi utemeljen i frazem staviti (baciti, ubaciti) bubu (buhu) u uho nekom, koji frazeološkim značenjem ‘reći nekome nešto da bi on o tome poslije razmišljao, dati nekome materijala za razmišljanje, namjerno potaknuti nekog na razmišljanje o nečemu’ upućuje na nespokojnog ili nemirnog čovjeka u kojem su neka sitnica ili nagovještaj pobudili sumnju. Frazemi iste strukture i značenja postoje u mnogim evropskim jezicima (npr. u engleskom drop (put) a bug in (into) sb’s ear / drop (put) a flea in (into) sb’s ear, u njemačkom jemandem einen Floh ins Ohr setzen, u francuskom mettre la puce à l’oreille, u italijanskom mettere la pulce nell’orecchio a qlcu). U engleskom jeziku supostoje entomonimne sastavnice buba/bug i buha/flea, pri čemu je frazem sa sastavnicom buha – drop (put) a flea in (into) sb’s ear – kalkiran iz francuskog jezika. Ovaj frazem u engleskom jeziku prvi put pojavio se oko 1430. godine pri prevodu djela francuskoga cistercitskog sveštenika Gijoma de Degilevila (The Pilgrimage of the Life of the Manhood). Kad se pojavio, frazem je imao značenje koje je tada imao i u francuskom jeziku i odnosio se na izazivanje ili postojanje ljubavne želje, a autor ga je upotrijebio figurativno u religijskom kontekstu za duhovne osjećaje izazvane kontemplacijom o velikim čudima. To je značenje frazem imao i u XVII stoljeću, što se može iščitati iz La Fontenovih zapisa. Danas se frazem u francuskom jeziku odnosi na pobuđivanje sumnje, a u engleskom na opomenu ili odbijanje sa prekorom. Pozadinska slika frazema počiva na lošim higijenskim navikama iz davninâ kad su domovi i domaćini često bili zaraženi buhama. Kad bi buha ušla u uho, skakala bi u pokušaju da iz njega iziđe, i pritom bi znala ugristi domaćina, kojeg bi to moglo dovesti gotovo do ludila. Jedini spas od iritantne napasti bilo je ulivanje ulja u uho, pri čemu bi se buha u njemu utopila. Motivacija engleskog frazema mogla bi počivati na samoj prirodi životinje koja se brzo kreće, pa može biti metafora za nešto poželjno, ali nedostižno, ili nešto uzbudljivo, što je nemoguće kontrolisati – poput iznenadne strasti. Takođe, postojalo je mišljenje da je buha vanjski element koji utiče na čovjeka i šapće mu poruke u uho. Stoga su govornici engleskog jezika prosudili da fizička i emocionalna nelagoda koju izaziva postojanje stranog tijela u njihovom organizmu nalikuje oštroj kritici ili ukoru. Sa druge strane, u engleskom frazemu sa sastavnicom buba (drop (put) a bug in (into) sb’s ear), koji se prema zapisima pojavljuje još u XI stoljeću, entomonimna se sastavnica odnosi na posebnu vrstu insekatâ, koji su kod nas poznati pod nazivima uhorače (uholaže), štrige ili škarice. Naziv uhorača upućuje na to da je to insekt koji ulazi u uho, naziv štriga uobičajen je u našim krajevima u kojima se kositi ili šišati kaže štrigati, a naziv škarica upućuje na kliješta koja se nalaze na zadnjem dijelu tijela tog insekta. Svima je iz djetinjstva poznata priča o tome opasnom insektu, koji može ući u uho te svojim jakim abdomenom s kliještima probiti bubnjić, pri čemu neposlušna djeca mogu oglušiti. Englezi su smatrali da uhorača ulazi u glavu kroz uho te da može dosađivati i podmuklo uticati riječima na domaćina. Sâm frazem pretpostavlja da se nekome daje sugestija ili nagovještaj, tj. da mu se prenosi informacija koja će mu pomoći pri donošenju valjane odluke o budućim postupcima.