I u ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi ekscèntričan i pȉc.
Pridjev ekscèntričan (-na, -no) posuđen je u B/CG/H/S jezik preko evropskih jezikâ (njemačko exzentrisch, francusko excentrique, englesko eccentric) i preko kasnolatinskog eccentricus iz grčkog ἔκκεντρος “koji nije u središtu”. Grčka riječ je složenica, složena od e-, ek-, eks– i lekseme κέντρον (kéntron) “središte, centar”. Značenje “koji odstupa od norme” zabilježeno je najprije u francuskom jeziku.
Pȉc (vrsta veoma kvalitetne bijele ribe. Ovalnog je oblika tijela (sličan šparu), ali ljepšeg izgleda: sa sedam do devet vodoravnih crnkastih prugâ po tijelu, od kojih je posljednja šira i smještena je na gornjoj polovini korijena repnog peraja) vodi porijeklo od italijanskog pizzo, od korijena pits-, koji u drugim jezicima znači “oštrica, ponta”. Pic je dobio taj svoj naziv konceptualizacijom seme “oštar, šiljast”: zbog svoje šiljaste i izdužene gubice i karakterističnog reda koso isturenih sjekutićâ. Na slavenskoj obali Jadrana za ovu vrstu ribe srećemo još i sljedeće nazive: picašić, pič, pičac, pićon, fic, špic, spic, pis, pišud, picamorti, suhalj i prekuranac.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016
- Vojmir Vinja, Jadranska fauna: etimologija i struktura nazivâ, vol 1, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti/Logos, Zagreb, Split 1986.
