U rubrici KNJIGA SEDMICE JU Gradska biblioteka Tivat ovog ponedjeljka predlaže knjigu kanadske istoričarke, spisateljice i borkinje za prava životinjâ Elizabet Abot „Istorija braka“.
Podtekst “Istorije braka” je veza između prošlosti i sadašnjosti: gdje smo dosad bili i dokle nas je to dovelo. “Ljudi se raspravljaju o braku, plaču zbog njega i slave ga zato što je na mnogo međusobno isprepletanih razinâ- emotivno, logistički, socijalno i finansijski- bitan”. “Istorija braka” prati evoluciju braka kao institucije kroz prizmu zakonâ, običajâ i religije. Istražuje i činjenice o braku u kakvom su pojedinci živjeli u kontekstu ljubavi i dužnosti, seksa i odanosti, podizanja djece i suživota, zajedničkih finansijâ i društvenog priznanja.
“Istorija braka” zapravo je treći dio trilogije koju čine još i knjige Elizabet Abot “Istorija celibata” (Geopoetika, Beograd 2007) i “Istorija ljubavnica” (Geopoetika, Beograd 2006.) (Korisna napomena: JU Gradska biblioteka Tivat– u slučaju da je neko zainteresovan da ih pročita- posjeduje i ove dvije knjige). Riječ je o obimnoj priči o vezama između muškaracâ i ženâ kroz stoljeća. Autorka u “Uvodu” ističe da je, za razliku od njene prethodne dvije knjige, “Istorija braka” ograničena na istorijsko iskustvo Sjeverne Amerike. Istina je da taj geografski prostor predstavlja okosnicu ovog djela, ali samim tim što ono govori o prošlosti i tradiciji, evropske preteče su nezaobilazni dio priče o Sjevernoj Americi, i brojni primjeri- ne samo iz Evrope već i sa Dalekog istoka- proširuju značaj i polje djelovanja ove knjige na nivo univerzalnosti. Na drugoj strani, usmjerenost na Sjevernu Ameriku dala je prostora da se posebno obrade indijanski brakovi, te brakovi crnoputih robovâ, što je iznjedrilo i najpotresnije djelove ove knjige.
Pred čitaocima je često iznenađujuća slika ove najjavnije, a opet najintimnije institucije: njena složena istorijska tradicija koja uključuje istopolna partnerstva, ugovorene brakove, otkupljivanja, brakove sa samim sobom i sasvim male djevojčice pretvorene u nevjeste. Značajan dio knjige posvećen je i razvodu, tom mračnom dvojniku braka. Sama ceremonija vjenčanja imala je, takođe, razna lica: od ranog perioda kada se podrazumijevala samo privatna izjava pristanka, do vjenčanja kao samodovoljne industrije, pojave otuđene od samog smisla braka. Ova knjiga obiluje ispovjestima, originalnim dokumentima, pismima, ali i zanimljivim podacima koji će za mnoge biti otkriće, kao na primer da se čuvena bijela vjenčanica pojavila tek sredinom devetnaestog stoljeća, kada je kraljica Viktorija 1840. godine nosila raskošnu bijelu haljinu, učinivši je novim krikom mode.
U “Istoriji braka” velika pažnja posvećena je i spoznaji da je rodna ravnopravnost i dalje ključno pitanje u raspravi u braku. Činjenica da postoji ogroman procenat brakovâ u kojima je prisutno zlostavljanje djece i/ili ženâ daje ovoj knjizi poseban kvalitet: ona tako postaje i glas protesta njene društveno angažovane autorke.
Knjiga „Istorija braka“ više je nego zanimljiva i aktuelna, te ne sumnjamo da će ubrzo naći svoju čitateljku ili čitaoca. Sa predlogom nove knjige za čitanje vidimo se idućeg ponedjeljka.
