U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi fâr i štîva.
Fâr je posuđeno iz italijanskog faro ‘far, svjetionik’, što je postalo iz poznolatinskog pharus ‘svjetionik’. Latinska riječ, pak, nastala je od imena otočića Φάρος (Fáros), koje se nalazi u blizini Aleksandrije (u današnjem Egiptu). Na tom otočiću, naime, stajao je najveći svjetionik antičkog doba (jedno od sedam svjetskih čudâ antičkog svijeta), pa je ime tog otoka postalo sinonim za ‘svjetionik’.
Štîva (u opštem leksikonu b/cg/h/s jezika ‘unutrašnji dio broda za teret’) vodi porijeklo od italijanskog stiva, stivare, a to italijansko stiva, stivare nastalo je od latinskog stipāre ‘puniti, trpati, pakovati’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973.
