U rubrici Knjiga Sedmice JU Gradska biblioteka Tivat ovog ponedjeljka preporučujemo odlični roman “Američka pastorala” (Laguna, Beograd 2020.) poznatog američkog književnika Filipa Rota. Takođe, u okviru rubrike Knjiga Sedmice, nastavljamo sa započetom praksom uključivanja naših čitalacâ u preporučivanje knjigâ i pisanje prikazâ za iste. Tako je ovog ponedjeljka sjajni prikaz romana “Američka pastorala” napisala naša redovna i uvažena čitateljka Dragana Bećagol. Njen prikaz “Američke pastorale” objavljujemo integralno.
“Postoji veliki broj knjiga koje nam se dopadnu, ali postoje i one koje se svojom posebnošću izdignu iznad ostalih. “Američka pastorala” je knjiga koja je sasvim zasluženo zauzela svoj tron ove godine na nekom mom čitalačkom spisku, i ja trenutno aplaudiram Filipu Rotu- i duboko mu se klanjam i zahvaljujem- što nam je podario ovako majstorski iznijansirano djelo; biću slobodna da kažem i remek djelo savremene američke književnosti. Djelo koje ostavlja duboku impresiju, nagoni na razmišljanje, izaziva divljenje, a pomalo i tugu i melanholiju, možda nekom i depresiju.
Priča kreće uz zvuke “Karavana” Dukea Ellingtona, uz stihove “Sanjaj kad ti nije ni do čega, sanjaj, nema ništa bolje od toga”, da bi na kraju priče ostao muk.
Glavni lik romana je Svid Levov, koji potiče iz jevrejske porodice koja se doselila nekada davno u Ameriku da bi dosanjala svoj američki san. Svid je imao svoj savršeni život u mladosti, jer on je bio momak iz imućne porodice, privlačne spoljašnjosti, vrhunski ragbista kojeg su obožavali i momci i djevojke. “Svid se rimuje sa ljubav”, skandirale su navijačice na utakmicama, djevojke su bile zaljubljene u Svida, momci su ga željeli za prijatelja. Završio je fakultet, bio u američkim marincima jer je volio Ameriku, oženio se misicom iz Nju Džersija i kupio velelepno zdanje, staru kamenu kuću u ruralnom okruženju Old Rimroka, gdje se nastanio sa svojom voljenom suprugom. Napustiće svoju sportsku karijeru u usponu da bi nastavio da se bavi porodičnim biznisom pravljenja rukavica koji su dvije generacije prije njega razradile do savršenstva. Potom je stigla mala Meri, očeva mezimica. Mnogo je plakala, tačnije strašno vrištala kao sasvim mala, a još strašnija bila je činjenica da je mezimica počela da muca što je porodicu dovodilo do ludila. A zatim Meri postaje tinejdžerka, buntovna, radikalna, osoba koja se potpuno otrgla kontroli svojih roditelja koji su joj priuštili sve, koja će u toj svojoj patološkoj ideologiji postavljati bombe, usmrtiti ljude, nestati i na kraju se pojaviti kao đainista, ponovo sa nekom novom, krajnje frustrirajućom ideologijom. Voljena ćerka će izazvati sunovrat porodice i više nikad ništa neće biti isto jer će “protjerati roditelje iz svoje američke pastorale u antipastoralu, u pravo američko ludilo” kako je Rot napisao u jednom dijelu knjige.
Ako postoji savršenstvo, onda se usuđujem reći da je pisac na savršen način, kao vrhunski poznavalac psihologije ličnosti, približio emociju glavnog lika, čineći da se saživimo sa svakim momentom njegove patnje. Kao savršen hirurg razotkrio mu je i srce i dušu. Osjećamo njegovu bol dok krivi sebe za ono što je njegova ćerka postala; ogolio ga je u potpunosti, skidajući sa njega sloj po sloj, da bi stigao do konačnog očaja: do krajnje bespomoćnosti jer su mu ruke vezane i više ništa ne može da se spasi. Prikaz propadanja jedne porodice je fenomenalan, neogoljen, sirov i surov. Nevjerovatno!!
Gdje je Sid pogriješio? Da li je bio previše liberalan otac? Da li je bio previše pokoran prema ćerki, jednako kao prema ocu? Kada je ćerka tek počela da pominje nemoral njihovog buržoaskog života, on se nije suprotstavljao jer nije imao svoj karakter, ili nije želio da ga ima, ili se nije usuđivao. Zapravo, čitav život imao je mišljenje svog oca. Jedan jedini put mu se suprotstavio, onda kada je oženio katolkinju. Da li je bio model oca koji ne misli svojom glavom pa je taj model preslikao na svoju ćerku? Kakva je Meri osoba? Neko ko je sklon upijanju ideologija drugih, neko ko podržava bezumni mit o altruizmu, nesebičnom brigom za dobrobit drugih, prvo naroda, a na kraju za savršenu dušu.
Neobičan stil pisanja ima Filip Rot. Osim savršeno razrađenih ličnosti, knjiga obiluje kaskadnim dešavanjima, poigrava se događajima tako što neprimjetno a savršeno prelazi sa teme na temu. U jednom momentu opisuje nepodnošljivi plač svoje male voljene Meri, da bi nas u samo par rečenica dalje uveo u inkvizitorski razgovor oca i svoje buduće supruge o pitanju Jevreja koji su pominjani u njenoj porodici kao narod koji se svuda upliće i koji su materijalisti, što je starog oca još više porazilo.
Pokušala sam da napišem svoju veliku impresiju, a pomišljam da ostajem nedorečena po pitanju pohvala romana u svim segmentima. Ako nisam uspjela da se osvrnem na većinu, dajem vam ogromnu preporuku da se upoznate sa magijom koju je Filip Rot stvorio”.
