Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Barbare Kovačević “Frazeološka sela”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Na prostoru bivše Jugoslavije odlazak na rad u druge, bogatije, zemlje nije, nažalost, bio rijetkost. Privučeni sigurnijom egzistencijom ljudi su ostavljali iza sebe sve što im je milo i drago, isto onako kako su nekad njihovi preci odlazili u gradove i napuštali sela u potrazi za boljim životom. Vječna dilema – otići ili ostati ovdje gdje sunce bolje, ljepše i jače grije – snažno je urezana u kolektivno pamćenje, a antagonizam sela i grada leži i u pozadini poznate nam izreke Bolje prvi u selu nego posljednji u gradu. Međutim, njen autor nije neko nepoznat, nego je to niko drugi nego Gaj Julije Cezar, što nam u biografijama poznatih istorijskih ličnosti otkriva grčki pisac i filozof Plutarh (oko 46. – 120.).
Španska sela
Najpoznatija sela u frazeologiji, oko čije se motivacije i porijekla već duže lome koplja, svakako su španska sela. Frazem španska sela označava nešto nepoznato ili nerazumljivo, i u kanonskom obliku u b/c/h/s opštim i specijalizovanim frazeološkim rječnicima uvijek je zabilježen u množinskom obliku. Postavlja se, međutim, pitanje zašto su ta sela španska i što taj pridjev znači. Hrvatski jezikoslovac i leksikolog Karlo Budor još je 1974. godine krenuo u jezikoslovnu potragu za porijeklom frazema španska sela i zaključio da je stvoren jezičnim posredovanjem i prevođenjem. U prvom koraku ustanovio je da u njemačkom jeziku postoji frazem böhmische Dörfer (doslovno: češka sela), a zatim i frazem das kommt mir spanisch vor (doslovno: to je za mene španski u značenju ‘to je za mene nerazumljivo’). Frazem böhmische Dörfer pojavio se prema nekim izvorima u njemačkom jeziku najvjerovatnije u drugoj polovini XVII stoljeća nakon Tridesetogodišnjeg rata (1618. – 1648.), kad su njemačkim vojnicima pri prolasku kroz Češku imena slavenskih selâ zvučala čudno, nerazumljivo i neprikladno. Takođe, Budor je upozorio na to da je izraz spanische Dörfer prvi upotrijebio, tj. zapisao, njemački romantičarski pisac Johan Volfgang fon Gete (1749. – 1832.) u svom romanu Patnje mladoga Vertera, koji je objavljen u Lajpcigu 1774. godine, i da je upravo on kriv ili zaslužan za nastanak novog frazema spajanjem dvaju postojećih. U prvom prevodu Geteovog romana početkom XX stoljeća na južnoslavenskim prostorima frazem je doslovno preveden u obliku španska sela.
Potemkinova sela
Još jedan b/c/h/s frazem u svojoj strukturi ima imenicu selo. To je frazem Potemkinova sela sa značenjem ‘tobožnje (lažno, navodno, nepostojeće) blagostanje, uljepšavanje činjenica, opsjenarstvo’. U njegovoj pozadinskoj slici je stvarna istorijska ličnost ‒ Grigorij Aleksandrovič Potemkin (Григорий Александрович Потёмкин, 1739. – 1791.), ruski političar i diplomat, te general-feldmaršal. U dvorskom prevratu 1762. godine pomogao je Katarini II. da preotme carsku vlast svom suprugu Petru III. Fjodoroviču, a kao njen ljubavnik imao je velikog uticaja na državničke odluke te je do svoje smrti bio jedan od najmoćnijih ljudi u Ruskom Carstvu. Posebno se isticao u Prvom rusko-turskom ratu (1768. – 1774.), nakon kojeg je imenovan za guvernera Nove Rusije (južna Ukrajina), a 1783. godine dobio je i naslov tavrijskog kneza te je ubrzo imenovan za predsjednika Ratnog vijeća. Svoje vojničke vještine i političke sposobnosti pokazao je u reformi ruske vojske i mornarice. Umro je od malarije negdje na području današnje Rumunije tokom vođenja mirovnih pregovorâ kao vrhovni komandant ruske vojske u Drugom rusko-turskom ratu (1787. – 1792.). Nakon pripojenja Krima i sjeverne obale Crnog mora Potemkin je provodio kolonizaciju novoosvojenih područjâ i osnovao nekoliko gradovâ. U želji da zadivi Katarinu II i da joj predstavi brz i uspješan razvoj pripojenih područjâ tokom njenog putovanja na Krim (1787.) poslužio se varkom. Duž puta kojim je carica prolazila sa svojom uglednom pratnjom, u kojoj su se nalazili i poslanici evropskih velesilâ, naredio je da se izgrade lažna sela, svojevrsne kulise pred kojima su statirali lažni seljaci dovedeni iz različitih krajevâ zemlje i dočekivali je svečano obučeni s buketima poljskog cvijeća. Kad bi svečana povorka prošla, raskošne kulise i pretjerano uređeni statisti premještani su na druga mjesta na kojima su nastavljali glumiti iste uloge. Tako je nastao frazem Potemkinova sela, koji i danas označava ono što u stvarnosti ne postoji, nego je privid nepostojeće raskoši i nepostojećeg sjaja, tj. slika lažnog uspjeha. Nevjerovatna priča na kojoj je utemeljen ovaj frazem pridonijela je njegovom širenju pa je danas prisutan s istom strukturom i značenjem u mnogim evropskim jezicima: u engleskom (Potemkin’s village), njemačkom (Potemkinische Dörfer), italijanskom (villaggi di Potemkin), španskom (Pueblos Potemkin), češkom (potěmkinská vesnice), poljskom (wioski/wsie potiomkinowskie) i ruskom (потёмкинские деревни).
LITERATURA:
- Barbara Kovačević ‒ Frazeološka sela, Hrvatski jezik, vol.5, no.2, Zagreb 2018.
