U čuveni Gordijev čvor utkane su dvije prastare legende sa više proročanstava. Prva legenda priča o siromašnom frigijskom seljaku po imenu Gordije. On je godinama u znoju lica svoga obrađivao posnu zemlju da bi nekako preživio i ishranio mnogobrojnu djecu. Јednoga dana oko Gordija počelo se dešavati nešto čudno, što on sâm nije mogao objasniti. Dok je, pogrbljen, išao za plugom orući njivu, oko njega je stalno oblijetalo veliko jato pticâ prateći ga iz stope u stopu. Da bi saznao što znači to nebesko znamenje, Gordije se zaputi u obližnji grad mjesnom proroku. Na samom ulasku u mjesto sretne jednu mladu djevojku iz proročke porodice i ona mu protumači da je jato pticâ koje ga prati predskazanje da će postati kralj. Čuvši to, siroti Gordije se s nevjericom vrati kući. Poslije izvjesnog vremena u Frigiji su nastala teška vremena. Izbio je bratoubilački rat, koji je prijetio samouništenjem frigijskog naroda. Da bi se spriječio takav ishod, jedno proročište savjetovalo je Frigijcima da uspostave kraljevinu i da za kralja proglase čovjeka kojega prvog sretnu da na kolima ide prema Zevsovom hramu. Frigijci, u svojoj nevolji, poslušaju proročište i izađu pred Zevsov hram očekujući prvoga došljaka na kolima. Desilo se, kako je i predskazano, da je to upravo bio Gordije, kojeg odmah sa slavljem dočekaše i ustoličiše za kralja Frigije. Gordije je postao dobar vladar: smirio je zemlju, umnožio njeno bogatstvo, osnovao frigijsku dinastiju i podigao veliki i raskošan grad Gordion. A njegova kola. sa rudom na kojoj je jaram bio tako čvrsto privezan da taj čvor niko nije mogao razvezati, stajala su na počasnom mjestu u Apolonovom hramu. Po tome nerazmrsivom čvoru, koji je zavezao Gordije, nastao je i ustaljeni izraz Gordijev čvor, sa značenjem: ‘nešto veoma zamršeno; nesavladiva teškoća, nerješiv problem; težak, nerješiv zadatak’ i sl. Druga legenda, ili nastavak one prve, govori o Gordijevom čvoru i Aleksandru Velikom Makedonskom (356-323 prije nove ere), najvećem vojskovođi staroga vijeka i jednom od najslavnijih ratnikâ svih vremenâ. Sin Filipa II i Aristotelov učenik, kralj Aleksandar Veliki pokorio je i objedinio cijelu Grčku, a zatim krenuo u dalja osvajanja. Prije njegovog dolaska u Frigiju bilo je prorečeno da će onaj ko razmrsi Gordijev čvor zavladati cijelom Azijom. I ta je čast i slava pripala upravo njemu, Aleksandru Velikom. Stigavši u Gordion, Aleksandar je razgledao Apolonov hram. Kad je vidio nerazmrsivi uzao na posvećenim Gordijevim kolima, latio se mača i jednim udarcem presjekao čuveni Gordijev čvor. Tako je, po legendi, otvorio sebi put u široka prostranstva Azije. Prvo je pokorio Malu Aziju, a zatim je osvajao, jednu za drugom, do tada moćne države: Siriju, Egipat i Persiju, stigavši čak do daleke rijeke Ind. Umro je u Vavilonu. Iza njega je, osim velike ratničke slave, ostao i izraz presjeći Gordijev čvor, što znači: ‘jednim potezom riješiti zapleten, težak problem’, ‘silom ili na najneposredniji način riješiti neko teško pitanje’ i sl. Takvi potezi, međutim, nisu uvijek i najbolji. Zato hrvatski pisac August Šenoa u jednom svom djelu savjetuje: “ (…) taj gordijski čvor ne valja rasjeći, već fino i vješto razuzlati.” Šenoa je, vjerovatno, bio u pravu. Jer, razuzlati (razmrsiti) kakav Gordijev čvor, tj. riješiti neki velik i težak društveni problem bez pribjegavanja nasilju, veća je mudrost i junaštvo od posezanja za mačem i silom.
LITERATURA:
- Milan Šipka- “Zašto se kaže?”, Prometej, Novi Sad 2011.
