I u ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi hljȅb i tavȁja.
Hljȅb je posuđenica iz germanskog *hlaiba– (uporedi gotsko hlaifs, staroislandsko hleifr, anglosaksonsko hlāf, starovisokonjemačko hleib ‘hljeb’) i asocirala se kod Slavenâ sa hljebom od kiselog tijesta (uporediti po svoj prilici drevnu opoziciju *hlěbъ — *kruhъ, koja se na razini sinonimâ čuvala u nekadašnjem hrvatskosrpskom/srpskohrvatskom jeziku, premda je prvobitna germanska riječ denotirala samo ukalupljeni hljeb; pri tome, treba uporediti srodstvo germanskog *hlaiba- preko indoevropskog *kloibho- sa grčkim (možda dogrčkim) κλίβανος (klíbanos) ‘glinena posuda za pečenje hljeba’. Jasno ukazivanje baš na formu hljeba sadrži, npr., njemačko Laib (Brot) ‘okrajak hljeba, vekna’, englesko loaf (of bread). Ostale etimologije ove slavenske riječi nisu tačne, npr. pokušaj davnašnje etimologije tobož srodnih riječi slavensko *hlěbъ, germansko *hlaiba– i latinsko lībum ‘pogača, lepinja’. Međutim, latinska riječ sa prvobitnim značenjem ‘žrtvena pogača’ očigledno je lokalna izvedenica od glagola libare ‘vršiti (žrtvene) libacije’.
Tavȁja (‘stolnjak’ u opštem leksikonu b/cg/h/s jezika) vodi porijeklo od venecijanskog tovaia, tovagia ‘stolnjak’, a mogući predložak je i italijansko tovaglia. Venecijanska/italijanska riječ vodi, pak, porijeklo od franačkog thwahlja ‘ručnik’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Этимологический словарь славянских языков(праславянский лексический фонд), выпуск 8, Наука, Москва 1981.
- Petar Skok- Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973.
