Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Barbare Kovačević “Ilijada i Odiseja”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
B/c/h/s frazeologija, kao i frazeologije većine evropskih narodâ, bogata je motivima, likovima i događajima iz grčke mitologije i grčke književnosti. Takvi frazemi smatraju se opšteevropskim frazemima, a nastali su i proširili su se posredovanjem književnih djelâ koja su imala kultni status u evropskoj kulturnoj svijesti. Dva najveća antička epa – Ilijada i Odiseja, koja se pripisuju slijepom grčkom pjesniku Homeru, svakako se mogu ubrojiti u ta kultna književna djela. Budući da se danas sve manje čita, mnogi govornici b/c/h/s jezika upotrebljavaju frazeme Ahilova peta, trojanski konj, danajski dar, između Scile i Haribde iako ne znaju njihovo porijeklo i motivaciju.
Bolna tačka
Frazem Ahilova peta, koji u prvom redu označava ranjivo mjesto ili slabu stranu čovjeka kojeg se inače smatra solidnim i nepogrešivim, nastao je prema grčkom mitu o neustrašivom borcu Ahilu, kojeg je njegova majka Tetida, u želji da ga učini neranjivim, nakon rođenja umočila u rijeku Stiks. (Rijeka Stiks granica je između zemaljskog i podzemnog svijeta i ima čudotvorne moći koje čovjeku mogu osigurati besmrtnost). Pritom ga je držala za petu, koja je ostala suha i tako postala jedino ranjivo mjesto na njegovom tijelu. Ahilov neprijatelj Paris, sin trojanskog kralja Prijama, koji je otevši lijepu Helenu, ženu spartanskog kralja Menelaja, prouzrokovao Trojanski rat, bio je upoznat s Ahilovom tajnom slabošću i u konačnom obračunu, osvećujući smrt brata Hektora, ustrijelio ga je otrovnom strijelom u petu. Iako takva Ahilova smrt nije spomenuta u Ilijadi, nego o njoj govori kasnija grčka i rimska literatura, priča o Trojanskom ratu i neustrašivom ratniku Ahilu postala je svjetski popularna upravo u Homerovoj interpretaciji. U većini evropskih jezikâ frazem sadržava sastavnicu peta [novogrčko Αχίλλειος πτέρνα, englesko Achilles heel, francusko talon d’Achille, njemačko die Achillesferse, italijansko tallone d’Achille, rusko Aхиллесова пята, češko Achilova pata, poljsko pięta Achillesa (achillesowa)], a u holandskom i zapadnofrizijskome supostoji varijantni frazem sa sastavnicom tetiva. Frazem se u prvom redu odnosio samo na slabosti ili ranjive tačke osobe (npr. Njegova je Ahilova peta strast za gomilanjem bogatstva i spremnost da baš sve proda za novac; Prostata – Ahilova peta muškaracâ), a u novije doba proširio je svoje upotrebno polje (Balkan je Ahilova peta EU-a).
Drveni konj
Frazem trojanski konj u značenju ‘1. prevara, skrivena opasnost, dar u kojem se skriva nepoznata, ali kobna opasnost; 2. onaj ko se lukavo uvuče u neku zajednicu da bi je iznutra oslabio i uništio’ opšteevropskog je karaktera (novogrčko Δούρειος ίππος, englesko the Troyan Horse, francusko un/le cheval de Troie, njemačko das trojanische Pferd/ein trojanisches Pferd, italijansko il cavallo di Troia, rusko Троянский конь, češko trojský kůň, poljsko koń trojański) i takođe je motivisan jednom epizodom iz Trojanskog rata. Naime, nakon desetogodišnjeg ratovanja u kojem su živote s obje strane izgubili najveći grčki i trojanski ratnici i junaci, Grci su se u konačnom osvajanju Troje poslužili lukavstvom. Homer u Odiseji izvještava da su poslije Hektorove smrti Grci napravili velikog drvenog konja, sakrili u njega svoje ratnike i poklonili ga Trojancima. Trojanci su dovukli konja unutar gradskih zidinâ. Noću su se ratnici iskrali iz konja, otvorili gradska vrata svojim vojnicima i zapalili grad. Tako je pala Troja.
Ne vjeruj Danajcima
Istog je porijekla i pozadinske slike frazem danajski dar u značenju ‘podmukao dar koji donosi nesreću, koji se daje s izdajničkom intencijom’. Homer je Danajcima nazivao Grke pod Trojom, a danajski dar je trojanski konj. Zato ovaj frazem u većini evropskih jezikâ postoji istovremeno i naporedo sa frazemom trojanski konj (englesko Greek gift, francusko cadeau de grec, njemačko das Danaergeschenk, rusko дары данайцев, češko danajský dar, poljsko dar Danaóv), a u jezicima u kojima se taj frazem nije ostvario, živa je latinska izreka Timeo Danaos et dona ferentes. (Bojim se Danajaca i kad darove nose.), koja je postala poslovica još u doba Rimljanâ. Vergilije u svojoj Eneidi navodi da je te riječi izgovorio trojanski prorok Laokont, koji je naslućujući opasnost zatražio veliki oprez pri donošenju odlukâ i primanju poklona – drvenog konja. Zbog takvih riječi je stradao, ali ubrzo se pokazalo da njegove slutnje nisu bile neosnovane.
Između dva zla
Frazem između Scile i Haribde u značenju ‘između dviju velikih opasnosti (poteškoćâ), između dva zla, u vrlo teškom položaju (situaciji)’ počiva na grčkoj mitološkoj podlozi koju je prepričao i Homer u Odiseji. Scila i Haribda bile su dvije nemani koje su ometale plovidbu pomoracâ: Scila (‘ona koja razdire’) bila je opasna litica o koju su se razbijali brodovi, utjelovljena u šestoglavo morsko čudovište dugačkih vratovâ koje svojim pandžama hvata i proždire mornare. Nasuprot Scili, Haribda (‘ona koja usisava’) pogibeljni je vrtlog koji triput dnevno uvlači i izbacuje more, a brodovi su je mogli izbjeći samo dok je spavala. Odisej je vraćajući se iz Trojanskoga rata i ploveći prema rodnoj Itaci morao ploviti uskim prolazom između tih dviju opasnosti. U strahu od Haribde, a prema savjetima čarobnice Kirke, plovio je bliže Scili i tako izgubio samo šest članovâ posade. Frazem je prisutan u većini evropskih jezikâ (novogrčko μεταξύ Σκύλλας και Χάρυβδης, ανάμεση Σκύλλα και στη Χάρυβδη, englesko Scylla and Charybdis, between Scylla and Charybdis, njemačko zwischen Szylla und Charybdis, francusko entre Charybde et Scylla, italijansko tra Scilla e Cariddi, rusko между Cциллой и Харибдой, češko Scylla/Skylla a Charybda, být mezi Scylou a Charybdou, poljsko Scylla i Charybda, być między Scyllą a Charybdą).
LITERATURA:
- Barbara Kovačević – Ilijada i Odiseja, Hrvatski jezik, vol.2, no.4, Zagreb 2015.
