U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: kako ste već navikli, jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog mediteranizma. Ove subote to su riječi inžènjēr i šufigȁt.
Inžènjēr je posuđeno preko njemačkog Ingenieur iz francuskog ingénieur. To je prvobitno značilo ‘graditelj ratnih mašinâ’ (starofrancusko engeignor, srednjolatinsko ingeniarius, italijansko ingegnère), a izvedeno je od engin ‘mašina, mehanizam’ < latinsko ingenium ‘prirođena ćud; oštroumlje, dosjetljivost’. Latinsko ingenium izvedeno je, pak, od osnove glagola ingignō ‘usaditi porodom’, koji je složen od prefiksa in– ‘u’ i glagola gignō ‘roditi’ (od istog korijena je i riječ generacija). Latinsko je značenje u francuskom evoluiralo iz ‘dosjetljivost, lukavost’ u ‘ono što je smišljeno, promišljeno’ > ‘promišljena naprava, mašina, mehanizam’.
Šufigȁt (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘dinstati’) u govoru domicilnih Bokeljâ vodi porijeklo od venecijanskog sofegar ‘gušiti, sprečavati (nekog) da diše’, a ne od italijanskog soffriggere, kako se netačno navodi u Rječniku JAZU. Na nekim djelovima slavenske obale Jadrana ovaj glagol i izvedenice od njega imaju i drugačija, figurativna značenja. Tako, npr., na Visu šufigât se znači ‘podnositi vrućinu’, a šufigâc u Labinu znači ‘omara, sparina’. U istom mjestu šofigȁt znači ‘ugasiti vatru ili svijeću’, dok u Poljicima ušuvìgati znači ‘pokriti, podušiti; omekšati’:“Valja ji (višnje) podušivat robon neka se bolje ušuvigaju”.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma- vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Vojmir Vinja- Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. III, Školska knjiga, HAZU, Zagreb 2004.
