I ove srijede „JU Gradska biblioteka Tivat“ našim čitateljkama i čitaocima poklanja tri vrijedna naslova svjetske i južnoslavenske beletristike. Ove srijede to su roman Onorea de Balzaka „Izgubljene iluzije“, komediju „Dundo Maroje“ dubrovačkog renesansnog pisca Marina Držića, te pjesme i dramu „Balkanska carica“ kralja Nikole I Petrovića Njegoša.
“Izgubljene iluzije” (franc. “Illusions perdues”) roman je koji je, kako smo rekli, napisao čuveni francuski pisac epohe realizma Onore de Balzak između 1837. i 1843. godine kao trilogiju. Roman je sastavljen iz tri dijela; pripada Balzakovoj “Ljudskoj komediji”; prvom dijelu “Studija naravi”; tematski “Prizorima iz provincijskog života”. Trilogija “Izgubljene iluzije” spada u djela koja su Balzaku zadala najviše muke pri stvaranju. Smatra se najznačajnijim i najdužim djelom u međusobno povezanim Balzakovim romanima pod zajedničkim nazivom “Ljudska komedija”. Između objavljivanja prvog i posljednjeg dijela romana prošlo je sedam godinâ. Na početku, Balzak je namjeravao samo da uporedi palanačke naravi sa pariskim životom, žigošući predrasude koje imaju jedni o drugima . Međutim, ta prvobitna zamisao razvijala se i dobila mnogo šire razmjere. Roman nije postao samo slika individualnog života Lisjena de Ribamprea, mladića koji vjeruje da je veliki pjesnik, i žene koja ga voli. Odnosi koji postoje između Pariza i provincije, i neodoljiva kobna privlačnost prijestonice, otkrile su Balzaku savremenog mladića u jednom novom vidu kroz novinarstvo koje je smatrao krvavom ranom devetnaestog stoljeća. U prvom dijelu romana radnja se odvija u Angulemu. Pored zanimljive palanačke sredine, Balzak slika dva suprotna karaktera. David Sešar je pjesnička priroda; lik koji se bori sa materijalnim nedaćama. Otac, bogati tvrdica, predao mu je staru štampariju sa dotrajalim mašinama i bez mušterijâ. Pred njim je mučan život, bez osmjeha i ljepote. On se miri sa sudbinom, odlučan je i vrijedan, a ljubav njegove žene daje mu snage da istraje u teškoj borbi. David bez roptanja podnosi miran palanački život, premda je bio nadahnut velikim nadama i uzvišenim snovima. Nasuprot ovom idealisti stoji Lisjen de Ribampre, siromašan mladić uzorne ljepote, ambiciozan i duhovit, mekušac koji nema ni snage ni volje za teže i duže napore. On vjeruje da je veliki pjesnik, ali ne uspijeva u salonima gospođe de Baržeton, koja ga voli i podržava do granica kompromitacije i odlazi sa njim u Pariz. Drugi dio trilogije dešava se u Parizu. Gospođa de Baržeton, koja je ubrzo uvidjela težinu svoje greške i veličinu svoje ludosti, napustila je i ostavila samog- bez zaštite i životnih sredstavâ- mladog i neiskusnog pjesnika kojeg očekuje niz razočaranjâ. On ne uspijeva da osvoji otmeni svijet koji ga potcjenjuje, dok kicoši ismijevaju njegovo palanaštvo. De Ribampre utoliko više pati zato što je obdaren finim duhom i živom inteligencijom. On je siromah, sâm, bez vezâ, bez energije i snažnog samopouzdanja. Nesreće ga, ipak, podstiču na ozbiljan rad. Jedan pustolov, promašeni pisac i novinar, boem i ucjenjivač uvodi ga u novinarstvo, predočavajući mu istovremeno i brze uspjehe i svireposti borbi koje ga očekuju. Svojim prvim brilijantnim člancima postaje slavan, kao neka vrsta bulevarskog genija. Zatim, on je ljubavnik jedne od najljepših ženâ u Parizu, prodire u aristokratski svijet i postaje moćna ličnost. Ali opijen svojim uspjesima, on se podaje životnom vihoru, lakom i razvratnom životu. Svojim naglim uspinjanjem stiče nemilosrdne neprijatelje. Odguruju ga i odriču ga se i najprisniji drugovi novinari. Odbačen od svih, on se bori sa nevoljama i nesrećama, i pobijeđen, ponižen i obeshrabren, napušta prijestonicu i vraća se u Angulem, odakle je i došao. U trećem dijelu Balzak se vraća Davidu Sešaru, štamparu i pronalazaču novog načina izrade hartije, kojeg prikazuje kao žrtvu Lisjena de Ribamprea. David je Lisjenove dugove primio na sebe. Zbog dugovâ prinuđen je da proda svoj izum suparnicima i prikrivenim neprijateljima u Angulemu, jer ga pjesnikovi povjerioci uporno gone. On se bori i muči, ali ne podliježe teškoćama u koje je upao. Uporno vrijedno radi, ali tek poslije smrti svog škrtog oca moći će da živi u blagostanju. Borba Davida Sešara sa njegovim suparnicima kapitalistima koji se služe svim zakonskim lupeštvom poslovnog svijeta spada u nezaboravne stranice “Ljudske komedije”. A Lisjen, mučen grižom savjesti, napušta Angulem, riješen da završi sa svojim životom. Susret sa Votrenom ga odvraća od te namjere, i on će pod njegovom moćnom zaštitom živjeti u Parizu svoj novi život i doživjeti nove pustolovine koje su opisane u romanu “Sjaj i bijeda kurtizanâ”.
„Dundo Maroje“ Marina Držića djelo je vrcavog mediteranskog humora, maestralna slika života renesansnih ljudi kojima ništa ljudsko nije strano, raznovrsnosti ljudskih karakterâ, varalicâ i prevarenih i njihovog međusobnog sukobljavanja i nadgornjavanja, što na kraju ipak sve završava bezbolno za gubitnike u igri životnog nadmudrivanja. Likovi „Dunda Maroja“ i mentalitetski su bliski (domicilnim) Bokeljima, što bi trebalo da bude dodatni podstrek za (eventualno ponovno) čitanje ove nezaboravne Držićeve komedije.
Za pjesme knjaza/kralja crnogorskog Nikole I Petrovića i njegovu „Balkansku caricu“ i pored najbolje volje ne možemo reći da su djela visokog umjetničkog kvaliteta. Zašto ih onda čitati? Zato što književni opus knjaza/kralja Nikole I Petrovića ima svoj nesumnjivi značaj i vrijednost u okviru društveno-kulturne istorije Crne Gore; zato što bez poznavanja beletrističkog opusa knjaza/kralja crnogorskog Nikole I Petrovića nije moguće shvatiti dominantne ideološko-intelektualne silnice i magistralne pravce kretanja crnogorskog društva u vremenu u kojem je stvarao Nikola I Petrović. A JU Gradska biblioteka Tivat- darovanjem pomenutih njegovih književnih ostvarenjâ- uz „Izgubljene iluzije“ i „Dunda Maroja“- potrudila se da Vam olakša taj zadatak.
