Jabuka razdora

Otkad je svijeta i vijeka, među ljudima i narodima bilo je ljubavi, ali i mržnje i razdora. U davna vremena, kad se vjerovalo da prirodom i ljudskim sudbinama (srećom ili nesrećom u životu) upravljaju razne božanske sile, postojali su, kod mnogih starih narodâ, bogovi sunca, svjetla, munjâ i gromovâ, vjetrovâ, zore, proljeća, veselja, ljepote, ljubavi, pa i – mržnje i razdora. U grčkoj mitologiji boginja razdora (nesloge) bila je Erida, kći Noći i majka mnogih zalâ: Tegobe, Zaborava, Gladi, Bola, Svađe, Tuče, Bitke, Ubistva, Krvoprolića, Laži, Bezakonja, Zaslijepljenosti i Krivokletstva. Ta zla boginja, sestra i vjerna pratilja boga rata Areja, jednim svojim postupkom, o kome će ovde biti riječi, uzrokovala je posredno i veliki Trojanski rat. Taj su rat vodili Grci i Trojanci – i jedni i drugi uz pomoć sukobljenih bogovâ, koji su prvi sve i počeli. Desilo se to na svadbi boginje Tetide, prekrasne Nerejeve i Doridine kćeri, majke najvećeg helenskog junaka Ahila. Svadbi na Pelionu prisustvovali su, kao što je i red, svi olimpski bogovi, među njima i Hera, sestra i zakonita supruga vrhovnog boga Zevsa, zatim Atena, boginja mudrosti, i Afrodita, boginja ljepote i čulne ljubavi. Svadbenu buktinju zapalila je Hera, a zatim je nastalo veselje. Slavilo se uz božanska jela i pića i uz pjesmu muzâ. I sve bi proteklo u najboljem redu da zla Erida nije smislila pakleni plan: bacila je među zvanice zlatnu jabuku s natpisom „Najljepšoj“. I upravo ta jabuka postaće predmet velikog spora. Koja je među prisutnim gošćama najljepša? Njih tri – Hera, Atena i Afrodita – svaka za sebe, smatrale su se najljepšom. Svaka od njih bila je uvjerena da je ljepša od ostalih i da joj zato pripada jabuka. Nastao je spor i neko je morao presuditi. Pošto nijedan od bogovâ nije htio da bude sudija, Zevs je naredio da se sukobljene boginje odvedu na Idu, smrtniku Parisu – da on odluči koja je najljepša. Paris je, inače, bio sin trojanskog kralja Prijama. Zbog proročanstva da će izazvati propast Troje, otac je naredio da ga odmah po rođenju ubiju, ali je on ipak ostao živ, odrastavši u planini sa zvijerima i pastirima. Kao pastir, sa strahom je dočekao bogove koji su došli sa zahtjevom da donese odluku u njihovom velikom sporu. Da bi dobile jabuku, zainteresovane boginje obećavale su mu različite nagrade, ističući pri tom svoje vrline i mogućnosti. Hera mu je nudila gospodstvo nad cijelom Azijom i ostalim svijetom, što će mu pribaviti uz Zevsovu pomoć, Atena velike ratne pobjede i trofeje, a Afrodita ljubav najljepše smrtnice, Zevsove kćeri Helene, supruge spartanskog kralja Menelaja. Paris se nije mnogo kolebao. Između veličine i slave, na jednoj, i ljubavi, na drugoj strani, opredijelio se za ljubav, tj. za lijepu Helenu. Stoga je proglasio Afroditu najljepšom i predao joj zlatnu jabuku, izazvavši time srdžbu ostale dvije boginje – Here i Atene. Afrodita je ispunila dato obećanje: Paris i Helena su se sreli i planula je velika ljubav. Potom je trojanski princ, uz Helenin pristanak, izvršio otmicu i odveo je sa sobom. Zbog toga je buknuo Trojanski rat, u koji će se uključiti svi sukobljeni bogovi. Prauzrok toga velikog sukoba bila je, kako smo vidjeli, Eridina zlatna jabuka ili jabuka razdora. I od tada, pa do dana današnjeg, izraz jabuka razdora upotrebljava se u značenju: “uzrok, razlog ili povod svađe”, “predmet spora ili neslaganja” i sl. Danas su druga vremena i jabuke razdora ne bacaju više bogovi nego ljudi. A i predmet spora ne mora biti božanski. Najčešće je sasvim običan, ljudski. U naše vrijeme u svijetu ima mnogo različitih sporovâ, a njihov su predmet (ili, da kažemo, jabuka razdora) veće ili manje teritorije oko kojih se bore države i narodi. Tako je Gibraltar jabuka razdora između Španije i Velike Britanije, Foklandska ostrva (ili Malvini) između Velike Britanije i Argentine, Kašmir između Indije i Pakistana, Ierusalim između Izraela i Palestinacâ itd. A to su tek neke od brojnih jabukâ razdora, koje mogu biti uzrok nekom novom ratu, čak i mnogo opasnijem i većem od onog trojanskog.