Je li pristojno sjediti na stolu?

Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić i dr Perine Vukše-Nahod “Je li pristojno sjediti na stolu?”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.

Standardna b/c/h/s riječ za ‘dio namještaja na kojem se sjedi’ je stolac ili stolica. Nije teško zaključiti da su to izvedenice od riječi stol. U savremenom standardnom jeziku stol je ‘dio namještaja za kojim se sjedi ili radi’, ali u prošlosti je riječ stol značila i 1. ‘stolac, stolica’, 2. ‘prijestolje’, 3. ‘prijestonica’, 4. ‘sjedište (vlasti, uprave i sl.)’. Riječi stol, stolica i stolac slavenskog su porijekla. Formalne istovrijednice mogu se naći u većini slavenskih jezikâ, ali značenja su se ispremiješala; npr. u slovenačkom jeziku stol je ‘stolac, stolica’, stolec je ‘stolčić’, a stolica ‘katedra; glavni grad’. U ruskom je стол ‘stol’, столица ‘glavni grad’, dok je u češkom stůl ‘stol’, stolec je ‘stolić; prijestolje’, a stolice je ‘stolac, stolica’. U hrvatskim dijalektima u značenju ‘stolac, stolica’ nailazimo na odraze slavenskih riječi stolac, stolica, stol. U kajkavskim govorima u značenju ‘stolac, stolica’ prevladava odraz u muškome rodu: stolec (Mursko Središće, Varaždin, Sveti Đurđ, Đurđevec, Gola, Podravske Sesvete, Sveti Ivan Zelina, Cerje, Žabno, Odra), rjeđe stolac (Šenkovec) sa mnogim fonološkim varijantama. U štokavskim govorima nailazimo na odraze u muškom (stolac, npr. Siče) i ženskom rodu (stolica, npr. Podravski Podgajci), a u slavonskim, baranjskim i sremskim govorima uz stolicu i stol može značiti ‘stolac, sjedalo, sjedalica’. Na samom jugu, u Dubrovniku, za ‘stolac, stolicu’ kaže se stočić. U ličkim, pak, govorima stolica može značiti ‘niski okrugli stol’ ili ‘stolac, stolica’. U čakavskim govorima za ‘stolac, stolica’ po pravilu se upotrebljavaju posuđenice iz grčkog καθέδρα [kathédra] ‘stolac, sjedalo’. Najčešći odraz je katrida, kako je npr. u govorima Povljane, Rivnja, Kolana, Vrbovske, Veloga Grablja, Kukljice, Pučišća, Pitava i Zavale, a pojavljuju se i varijante katriga (Korčula, Hvar), kantrida (roverski govori u Istri, Grobnik, Crikvenica, Novi Vinodolski, Senj), kantriga (Boljun, čakavski gacki govori), kantriega (Orbanići), kariga (Medulin), kratida (Novalja). Odrazi te grčke riječi potvrđeni su i u štokavskim govorima: katriga (Lič, Škabrnja, Benkovac, Studenci, Makarsko primorje, Opuzen) te kajkavskim gorskokotarskim govorima: katrija (Čabar), kantrejda (Delnice). Grčka riječ καθέδρα [kathédra] posuđena je i u standardni jezik kao katedra ‘stol za kojim nastavnik predaje; nastavna i naučna jedinica na fakultetu’, a nalazi se i u izvedenici katedrala (izvorno ‘stolna crkva’). Dosad pomenuti leksemi (stolica, stolec, katrida i sl.) uvijek označavaju ‘komad namještaja za sjedenje s naslonom’, ali često se sjedi i na sjedalima bez naslona. Stolci bez naslona mogu biti viši ili niži, često na njima sjede samo djeca, a starijima služe da ih stave pod noge. U kajkavskim govorima viši stolac bez naslona najčešće se naziva štokrl (Đurđevac, Varaždin), odnosno varijantama štokrlin (Mursko Središće, Sveti Đurđ, Šenkovec, Cerje), štokrlen (Šenkovec). U štokavskim gorskokotarskim govorima takođe se pojavljuje štokrl u značenju ‘stolica bez naslona’. Ishodište tih riječi je austrijskonjemački Stockerl. U štokavskim slavonskim, baranjskim i sremskim govorima u značenju ‘(kuhinjski) stolac bez naslona’ potvrđeni su leksemi hoklica, hokl, hokli, hokla, hokrla. Njihov izvor je austrijskonjemačko Hockerl. Kao naziv za ‘manji, niži stolac bez naslona’ u kajkavskim govorima pojavljuje se šamrl (Varaždin, Đurđevac), odnosno varijante šamrlin (Varaždin, Žabno, Odra, Sveti Ivan Zelina, Gola, Šenkovec, Cerje, Đurđevac), šamrlen (Sveti Đurđ), šamrlek (Šenkovec, Đurđevac), šamlek (Mursko Središće). I u štokavskim govorima – slavonskim, baranjskim i sremskim – u značenju ‘niska klupica bez naslona’ upotrebljava se leksem šamrl, uz varijante šamrla, šamrlica, šamla, šamlica, šamedla, šemica. Ishodište tih riječi je austrijskonjemačko Schamerl. U njemački je ta riječ dospjela, pak, iz latinskog scamellum, što je, opet, deminutiv od scamnum ‘stolac, stolica’. Latinska riječ scamnum kraćim je putem dospjela u čakavske govore: preko sjevernih italijanskih govorâ dala je škanj (Blato, Medulin) sa izvedenicama škanjić (Grobnik, roverski govori u Istri, Orbanići, Crikvenica), škanjič (Kukljica), škanjel (Hvar, Dračevica) i škanjet, kako je u Blatu, ali i u štokavskim govorima Imotskog i Bekije. Uz posredništvo dalmatoromanskog latinsko scamnum odrazilo se kao škamo (Kukljica), sa izvedenicama škamlić (Kolan, Novalja, Vrgada, Pitve, Zavala, Velo Grablje, Pučišća), škamlič (Kukljica) škamić (Povljana, Pražnice), škamblica (Šmrika i Kraljevica). Dubrovčani za ‘stolac bez naslona’ kažu tovjelica. Smatra se da je izvor te riječi latinsko tabella ‘pločica’ (izvedenica od tabula ‘ploča’), a glasovni razvoj pokazuje da je u hrvatski dospjela preko dalmatoromanskoga. U standardnom jeziku i žargonu te latinske riječi dale su tabela, tablica, tableta, tablet. U čakavskim i nekim štokavskim govorima u značenju ‘niski stolac bez naslona’ čuje se i bančić (čakavski: roverski govori u Istri, Novi Vinodolski, Ošljak, Kukljica, Kolan, Povljana, Šmrika, Kompolje, Dračevica, Velo Grablje, Blato, i štokavski: Studenci, Benkovac, Škabrnja, Metković) odnosno bancić (Senj, Hvar) ili banket (Korčula). Te riječi su deminutivi leksema banak, koji se u većini čakavskih (Orbanići, Grobnik, Crikvenica, Kraljevica, Novalja, Novi Vinodolski, Rivanj, Senj, Šmrika, Vrgada, Pitve, Vrbovska) i nekim štokavskim govorima (lički govori, Benkovac, Škabrnja, Imotski, Metković, Dubrovnik) upotrebljava u značenju ‘klupa’. I u čakavskim i u štokavskim govorima, premda je najčešće značenje ‘klupa za sjedenje’, banak može značiti i ‘sjedalo u barci’, zatim ‘stol’, ‘prodajni stol’, ‘školsku ili stolarsku klupu’, te ‘ostatak pri dijeljenju karatâ’ ili ‘ulog u kartaškoj igri ajnc’. Riječ banak posuđenica je iz romanskih govorâ, koja ima ishodište u germanskim jezicima (uporedi starovisokonjemačko banc ‘tezga, klupa’). Ta riječ dospjela je i u standardni jezik kao internacionalizam banka ‘ustanova koja posreduje u novčanom prometu i dr.’ U staroitalijanskom riječju banco označavala se klupa ili stol na kojem su mjenjači i pozajmljivači novca obavljali transakcije. Riječ klupa je naslijeđena slavenska riječ, a njeni odrazi su najrasprostanjeniji u kajkavskim govorima. U njima rijetko dolazi samo u ženskom rodu (kloupa, Mursko Središće), češće samo u muškom rodu (klop, Cerje, Gola, Molve, Žabno), a u nekim govorima supostoje oblici u muškome i ženskom rodu (klop/klopa, Varaždin, Sveti Đurđ). Leksem klopica, pak, u govoru Svetog Ivana Zeline znači ‘visoka stolica bez naslona’, a leksem stolica u govoru Podravskih Sesveta ‘mala klupica bez naslona’. Klupa se pojavljuje i u štokavskim govorima, obično uz banak. U nekim govorima razlikuje se klupa i banak – npr. u govoru Mrkoplja u Gorskom kotaru leksem klupa upotrebljava se za klupu u kući, dok se za klupu u crkvi kaže banak. Bez obzira na to kako zovete komad namještaja na kojem sjedite, bio on visok ili nizak, s naslonom ili bez naslona, važno je samo da ne sjedite na dvije stolice.