I u ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi jùče i brancîn.
Prilog za vrijeme jùče postao je od praslavenskog *vьčera (starocrkvenoslavensko vьčera, slovenačko včệra, rusko вчерá, poljsko wczoraj), a to praslavensko *vьčera je okamenjeni instrumental imenice *večerъ. U prvom nenaglašenom slogu e je postalo ь, a početno j– u standardnom obliku nastalo je analoški prema leksemu jutro. U istočnoj varijanti nekadašnjeg srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika kasnije se izgubilo finalno –r, dok se u savremenom hrvatskom (književnom) jeziku to finalno –r očuvalo.
Postoje dvije hipoteze o porijeklu leksema brancîn. Po prvoj hipotezi brancîn (inače vrsta kvalitetne bijele morske ribe) posuđenica je iz venecijanskog bransin, branzino, što je, pak, izvedenica od latinskog branchiae „škrge“. Latinsko branchiae, opet, posuđeno je iz grčkog βράγχια (bránhia). Po drugoj hipotezi, naziv ribe brancîn u vezi je sa venecijanskim branzo „noge i kliješta rakovâ“).
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
