Kad slika ne govori više od tisuću riječi

Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Martine Bašić i dr Barbare Kovačević “Kad slika ne govori više od tisuću riječi”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.

Slikovitost frazema, kao jedna od njegovih temeljnih karakteristikâ koja leži u njegovom semantičkom temelju, utiče na stvaranje frazemskog značenja i povezana je s njim. Slikovitost frazema ili tragovi te slikovitosti mogu, kao i njegova etimologija koja često slijedi tu slikovitost, uticati na njegovu upotrebu. Pritom se sinhronijska motivacija frazema često ne poklapa s izvornom etimologijom frazema, a nije rijedak slučaj i da joj protivurječi. S jedne strane govornici jezika sami grade motivacijske mostove (često na tragu pučke etimologije), a s druge strane postoji izvorna etimologija, koja je često zanemarena. Stoga se može dogoditi da stariji govornici jezika ili dijalekta pamte i povezuju frazem s jednim frazemskim značenjem, dok ga mlađi govornici povezuju s drugim značenjem, koje nakon nekog vremena može i prevladati. Upravo se to dogodilo s već poznatim animalističkim frazemima – krokodilske suze i medvjeđa usluga – kod kojih je tokom vremena došlo do gubljenja veze s motivacijskom bazom i kod kojih se na temelju korpusa može vidjeti da uporedno razvijaju sekundarno frazemsko značenje s novom motivacijom. Primarno značenje imeničkog frazema krokodilske suze ‘lažne suze, usiljen plač, prenaglašena i glumljena žalost za kim, za čim’ utemeljeno je na staroj legendi prema kojoj krokodili plaču dok jedu plijen, što im pomaže u probavljanju hrane, dok je primarno značenje imeničkog frazema medvjeđa usluga ‘nesmotreno nanesena šteta, nespretno ukazana pomoć, nesmotren potez učinjen na nečiju štetu /obično uprkos dobroj namjeri/’ utemeljeno na basni u kojoj medvjed, u želji da odbrani usnulog prijatelja od dosadne muhe, kamenom ubija i muhu i prijatelja. Vremenom su, zbog nepoznavanja primarne etimologije, ti frazemi razvili i sekundarno značenje, pa frazem krokodilske suze znači ‘velike suze; obilan plač /obično o djetetu/’, a frazem medvjeđa usluga ‘velika usluga’. Do istoga značenjskog pomaka ili proširenja došlo je i kod glagolskih frazemâ roniti (liti, prolijevati) krokodilske suze i napraviti (učiniti) medvjeđu uslugu nekome. Oni se mogu leksikografski obraditi kao višeznačni frazemi u kojima se na prvo mjesto stavlja izvorno, etimološki potvrđeno značenje. Naime, iako frazemski parovi imaju isti sastav, različitu motivaciju i polarizovana značenja, ne možemo ih smatrati homonimnim frazemima jer još uvijek unutar njihovih definicijâ postoji, kako definiše Branka Tafra, “najmanje jedan zajednički sem”. Takođe, na isti bi se način leksikografski mogla obraditi i frazemska polusloženica cakum-pakum. Naime, frazem cakum-pakum nastao je prema izvornome njemačkom frazemu mit Sack und Pack [abziehen] u značenju ‘sa svim stvarima; sa svim što se ima, sa svom imovinom [otići, odseliti se]’. U njemačkom frazemu imeničke sastavnice odnose se na veće i manje vreće ili zavežljaje u kojima se mogla prenijeti pokretna imovina. U b/cg/h/s jeziku frazem cakum-pakum u početku je imao adverbijalno, priloško – blisko izvornom – značenje ‘potpuno, u cjelini, ukupno, sve skupa, zajedno’, a neprepoznavanje motivacijske baze omogućilo je razvijanje novoga pridjevskog značenja ‘sređen, kakav treba biti, na mjestu; odličan, savršen’, koje se danas pojavljuje ne samo u govoru mlađih govornikâ b/cg/h/s jezika nego i u izvornim organskim govorima. Ali što se događa kad nosive sastavnice frazema pređu iz aktivnoga u pasivni fond i/ili uđu u interferencijske odnose s drugim leksičkim sastavnicama? Što se u tom trenutku događa s pozadinskom slikom, a što se događa sa značenjem? Ta se pitanja nameću kad posmatramo frazeme trčati (istrčavati, zalijetati se i sl.) pred rudu, na isto (jedno) brdo tkan, namazan (premazan) svim mastima te poslovice tiha voda brijeg roni (valja), iz mire sto đavolâ vire, u kojima je do zamućenja pozadinske slike došlo zbog toga što na formalnom planu sadržavaju riječi koje su arhaične ili polako prelaze u pasivni leksički fond.

Trčati pred rudu

Dio pasivnog leksika danas je riječ rúda, koja je sastavnica frazema trčati (istrčavati, zalijetati se i sl.) pred rudu sa značenjem ‘nepotrebno ubrzavati (požurivati) stvari, prije vremena umiješati se u što’. Riječ rúda označuje drvenu polugu uglavljenu u prednji trap zaprežnih kolâ uz koju se uprežu konji ili volovi i pomoću koje se upravlja kretanjem zaprežnih kolâ. S obzirom na to da je riječ rúda istorizam i da je homonimna s geološkim nazivom (‘rudna masa na nekom terenu, u unutrašnjosti Zemlje, koja sadržava neki metal (ili koji drugi korisni sastojak), rudača; mineral’, govornici b/cg/h/s jezika danas nemaju jasnu pozadinsku sliku koja leži u semantičkom temelju frazema, a koja bi mogla dovesti do značenja koje se uklapa u koncept nepromišljenosti ili brzopletosti. Kako im je geološki naziv bliži i razumljiviji, može doći do remotivacije frazema stvaranjem slike bijega pred rudnom lavinom. U Hrvatskome mrežnom korpusu i putem pretraživača Google pronalaze se primjeri iz kojih se može vidjeti da kod govornikâ hrvatskog jezika supostoje frazemi u kojima se pojavljuje sastavnica rúda. Primjeri: “Ne treba izlijetati pred rudu, prvo treba vidjeti o čemu se tačno radi, ima li čovjek ikakve papire, ako ima kakvi su itd.”; “Ne treba trčati pred rudu i donositi odluke zato što je u nekoj zemlji kamatna stopa veća jer ona ujedno predstavlja i povećani rizik poslovanja”; “Nećemo trčati pred rudu, ali koliko je prošlogodišnje iskustvo i igranje u Ligi prvaka pomoglo ovom timu, odnosno koliko bi značilo da Dinamo ponovo igra Ligu prvaka?”; “Kako ću govoriti kad se neprestano zalijeće preda me kao ždrijebe pred rudu”; “Dakle, opet si se istrčala pred rudu, a nemaš blage veze o temi”; “Čitava poenta mojih komentarâ bila je da ne treba trčati pred rudu i da treba pričekati s brzopletim zaključcima”; “Opet trčiš kao tele pred rudu”.). Iz navedenih primjerâ možemo iščitati i da je došlo do ispadanja nekih frazemskih sastavnicâ te da je frazem nekad glasio trčati (istrčavati, zalijetati se i sl.) kao tele (ždrijebe, magare) pred rudu, koji je nastao na temelju slike mlade i neiskusne životinje koja trčkara oko majke i neoprezno izlijeće pred volove ili konje koji upregnuti u rudu vuku kola, pri čemu mladunčad može stradati.

Na isto (jedno) brdo tkan

U frazemu na isto (jedno) brdo tkan u značenju ‘jednak kao neko drugi, identičan /o osobi, obično u negativnom smislu/’ te antonimnom frazemu na drugo brdo tkan u značenju ‘drukčiji, različit /o osobi/’ upotrijebljena je sastavnica brdo, koja označava ‘dio tkalačkoga stana kojim se zbija potka’. U svijesti savremenoga govornika b/cg/h/s jezika riječ brdo, međutim, u prvom redu označava ‘prirodnu uzvisinu tla’. S obzirom na to da su bȑdo 1 i bȑdo 2 homonimi i homografi, a bȑdo 2 u značenju ‘dio tkalačkoga stana kojim se zbija potka’ polako, ali sigurno prelazi u pasivni leksički fond, nije čudno da govornici b/cg/h/s jezika u svojoj svijesti stvaraju nejasnu sliku na kojoj počiva frazem, a samim tim i motivacija frazema ne može im biti prozirna.

Namazan (premazan) svim mastima

Kao što je vidljivo iz prethodnih frazemâ, poteškoća je kod arhaičnih frazemskih sastavnicâ što u savremenom govoru one mogu biti homonimne s riječima potpuno drukčijeg značenja. Ipak, do poteškoćâ u iščitavanju motivacije može doći i kod onih frazemâ u kojima se kao nosiva nalazi neka polisemna sastavnica koja ima najmanje jedno arhaično značenje. Pogledajmo npr. frazem namazan (premazan) svim mastima u značenju ‘prepreden, prefrigan, lukav, sklon smicalicama, spreman na svaku nepodopštinu’. Riječ mȃst ima više značenjâ i gotovo sva vežu se uz masnoću (1. ‘netopiva materija u tkivu životinjâ i biljakâ’; 2. ‘ono što se dobije topljenjem svinjskog sala’; 3. ‘masna gusta materija koja se uzima za liječenje mazanjem [ljekovita mast]’; 4. ‘gusta materija koja služi za održavanje mašinâ’; 5. knjiško zastarjelo: ‘boja puti [crne masti tamnog tena, crnomanjast’). Međutim, na to da u frazemu namazan (premazan) svim mastima nije riječ ni o ljudskoj ni o životinjskoj masti upućuje i činjenica da u b/cg/h/s jeziku supostoji isti frazem u kojem je riječ mast zamijenjena riječima farba, pinel ili boja. Primjeri: “Naravno, ima on za to načinâ, premazan je svim mastima, a glumi neku moralnu vertikalu”; ”Već će se naći neko bez obraza i premazan svim mastima ko će kupiti fabriku za euro, podići ogroman kredit i dobiti znatne subvencije za sanaciju, te odmagliti tragom prethodnikâ”; “On nepokoleban, svim farbama prefarban, pozvoni mojoj komšinici”; “Jedna prepredena i svim farbama prefarbana čobančina i jedan advokat lakog sna (…) blago nama s njima (…), ali opet (…) još više njima s nama”; “Što ćeš svom djetetu pričati? Da se isplati biti, kako vjetar puše? Da se isplati podilaziti političkom trenutku? Da je najveće umijeće biti nekonzistentan, premazan svim bojama, podilaziti nekom opštem mišljenju i mijenjati stavove u zavisnosti od toga što je u điru”; “Taj je namazan svim bojama i koristi ih protiv najslabijih seljačićâ koji vjeruju da je on božji čovjek, a to je varalica i profiter da ga nema na kugli zemaljskoj”). Upravo ta činjenica zamjenjivosti kontaktnim sinonimima (jedan pripada standardnom jeziku, a ostali su ostatak ili uticaj prostornog ili vremenskog raslojavanja leksika) upućuje na to da je riječ o arhaizmu koji znači ‘boja’ i da kad kažemo da je neko namazan (premazan) svim mastima, nije riječ o čovjeku s kojeg se cijedi masnoća, nego o onome ko je šaren, koji šara, ko je nepouzdan i nestalan, sklon prevari i smicalicama. To potvrđuju i mnogi dijalekatsko-frazeološki rječnici u kojima su frazemi sa sastavnicom mast obrađeni pod natuknicom mast sa značenjem ‘boja’, ali i činjenica da i druge leksičke sastavnice povezane uz boju sudjeluju u nastanku frazema iste semantičke skupine, npr. farbati dok ne potroši svu farbu sa značenjem ‘ne prestajati lagati, dugo i ustrajno lagati’, imati farbe kakva kome god treba sa značenjem ‘biti uvijek spreman na laž, lagati’ ili dobro pinelat ‘izmišljati, lagati’.

Tiha voda brijeg(e) roni i iz mire sto đavolâ vire

U b/cg/h/s paremiološkom sistemu postoje dvije poslovice koje opisuju mirnog čovjeka i situacije u kojima se ispoljava njegova karakterna metamorfoza. Prva je poslovica tiha voda brijeg(e) roni (valja) i odnosi se na mirnog i povučenog čovjeka – čovjeka od kojeg se ne očekuje da poludi ili da nepromišljeno reaguje, onoga koji u miru i tišini, držeći se ispod radara, upornošću stiže do željenog cilja. No, iako bi kod savremenog govornika pozadinska slika bila najvjerovatnije povezana ponovo s prirodnom uzvisinom tla, u navedenoj poslovici brijeg znači ‘obala’. Iako savremeni rječnici ne bilježe to značenje jer je prešlo u pasivni jezični fond, u “Rječniku JAZU” nalazimo potvrdu da je drugo značenje riječi brijeg ‘obala morska i uz rijeku’, a potvrde za to značenje s istom slavenskom osnovom pronalazimo i u drugim jezicima (češko pobřeží, slovačko pobrežie, makedonsko брег, bugarsko крайбрежие, poljsko wybrzeże, rusko побережье, ukrajinsko узбережжі). Druga je poslovica iz mire sto đavolâ vire, koja šaljivo opisuje naoko mirnog čovjeka koji je često spreman za nepodopštine, smione poduhvate ili nepromišljene ulaske u veze. Sastavnica oblika mire u toj je poslovici povezana s mirnim čovjekom, ali se danas u korpusima mogu pronaći i zapisi iste poslovice s velikim slovom druge sastavnice, kao da je riječ o imenu – iz Mire sto đavolâ vire. Uzimajući u obzir činjenicu da je na čakavskom području sačuvan leksem mir, mira, mirišće sa značenjem ‘1. ‘zid’, 2. ‘ruševina’, i da mir sudjeluje kao sastavnica u stvaranju drugih frazemâ: bit meju četiri mira, i miri imadu uši i ne more se glavon kroz mir te uzimajući u obzir da su na cijelom čakavskom području prisutne manje-više slične legende o malim vragolastim čovječuljcima s crvenim kapicama, Malikima ili Maličićima, koji straše ljude, ali im ne nanose štetu i kojima je glavna preokupacija bacanje kamenja iz kamenih ruševinâ starih kućâ u kojima se skrivaju i iz kojih izviruju (usp. I. Milčetić: Krk i Kastav u Istri: vukodlak i krsnik, 1896.), postoji veća vjerovatnoća da je izvorna motivacija, a time i slika ove poslovice povezana uz kamene zidove i vragolaste čovječuljke nego uz mirnog čovjeka ili jednu jedinu vragolastu djevojku imena Mira. Ovim kratkim pregledom na odabranim frazemima prikazani su neki načini zamućenja pozadinske slike u semantičkom temelju frazema. U tome mogu sudjelovati arhaične, homonimne i dijalekatske sastavnice, a do zamućenja pozadinske slike može doći i ispadanjem pojedinih frazemskih sastavnicâ, npr. u frazemima crno na bijelu, imati tri čiste, nemati tri čiste. Traganje za izvornom motivacijom frazema i njeno pronalaženje važno je radi njihove buduće leksikografske obrade i praćenja razvoja novih značenjâ frazema, ali i zbog toga da utažimo naučnu žeđ i da napokon doznamo zašto se kaže ćutati kao zaliven i sisati veslo.