Kakav vandalizam!! Huligani htjeli bojkotirati derbi, pa izazvali paniku

Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić “Kakav vandalizam!! Huligani htjeli bojkotirati derbi, pa izazvali paniku”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.

U naslovu se nalazi pet riječi kojima je način postanka sličan. Riječi vandalizam, huligani, bojkotovati, derbi i panika su opšte riječi koje su nastale prema vlastitim imenima ljudi i plemenâ. U jezikoslovlju se takve riječi nazivaju eponimima. Sam naziv eponim potiče od grčkog pridjeva epṓnymos ‘koji daje (svoje) ime’. U antičkoj Grčkoj tom riječju nazivali su se davaoci imenâ godinama – osobe po čijem se imenu u hronologiji označavaju godine. Eponimi su u svakodnevnom leksiku veoma česti, a uz postanak pojedinih eponimâ nekad su vezane i zanimljive priče. Neki eponimi opisuju specifične postupke ili ponašanja ljudi. Naprimjer, imenica vandalizam označava divlje ponašanje, a izvedena je od imena germanskog plemena Vandali, čiji su pripadnici na zao glas došli kad su u V stoljeću opljačkali Rim. Ponašanje huliganâ podsjeća na irskog razbojnika s kraja XIX stoljeća Patrika Huligana. Bojkot su Čarlsu Kaningemu Bojkotu (XIX stoljeće), zastupniku veleposjednikâ, priredili irski zakupnici odbijajući svaki kontakt s njim i njegovom porodicom jer nije htio smanjiti naknadu za najam zemljišta. Samovoljna osuda koju donosi razularena gomila naziva se linč. Ta riječ potiče od imena američkog kapetana Vilijama Linča (XVIII/XIX stoljeće), koji je organizovao nezakonita suđenja. Stari Grci vjerovali su da Pan, bog paše, stoke i pastirâ, voli zastrašivati putnike u šumi čudesnim zvucima. Zbog toga se izvedenicom od njegovog imena, riječju panika, naziva iznenadan, bezrazložan strah. Druga grupa eponimâ označava osobe na određenim položajima. Početak akademske karijere lakši je pod vodstvom dobrog mentora. U grčkoj mitologiji Mentor je bio Odisejev prijatelj, vaspitač njegovog sina Telemaha kad je Odisej otišao u Trojanski rat. Bogati i darežljivi pokrovitelji – mecene – znatno olakšavaju rad naučnicima i umjetnicima. Taj naziv nastao je od imena Gaja Cilnija Mecenata (I stoljeće prije Hrista), rimskog bogataša i prijatelja cara Avgusta, pokrovitelja slavnih rimskih pjesnikâ Vergilija, Horacija i Propercija. Car Avgust (I stoljeće poslije Hrista.) prvi je sebi nadjenuo titulu cara (lat. caesar) po ugledu na svog prethodnika, rimskog diktatora Gaja Julija Cezara (lat. Caesar). Najviša vladarska titula u nekim državama je car, a u drugima kralj. Riječ kralj takođe je eponim, a potiče od imena franačkog vladara Karla Velikog (VIII/IX stoljeće). Eponimi mogu označavati i građevine, institucije i događaje. Mauzolej je danas naziv za monumentalnu grobnicu, a potiče od imena karijskog vladara Mauzola iz IV stoljeća prije Hrista, čija je grobnica bila jedno od svjetskih čuda starog svijeta. Imenica akademija ima osnovna značenja ‘središnja ustanova koja okuplja istaknute naučnike i umjetnike’ te ‘naziv nekih viših stručnih ili umjetničkih školâ’. U antici je Academeia bilo ime Platonove filozofske škole, koja se održavala u vrtovima posvećenim heroju Akademu. Starogrčke boginje umjetnosti i nauke Muze u osnovi su riječi muzej, ali i riječi muzika. Začetnik tradicionalne konjske trke u Epsomu je lord Edvard Derbi (potkraj XVIII stoljeća). Riječju derbi (engl. derby) počela se označavati svaka konjska trka, a zatim i svaka važnija sportska utakmica. Eponimi su takođe nazivi dati u čast istraživačima. Tako je više mjernih jedinicâ nazive dobilo po istaknutim naučnicima ili pronalazačima, npr. jedinica električnog napona volt po italijanskom fizičaru Alesandru Volti, jedinica za jačinu zvuka bel (odnosno njena desetina decibel) po Aleksanderu Grejamu Belu, pronalazaču telefona, a mjerna jedinica frekvencije herc po njemačkom fizičaru Hajnrihu Rudolfu Hercu. Mnoge biljke nazive su dobile u čast botaničarima. Po francuskim botaničarima iz XVII/XVIII stoljeća Mišelu Begonu i Pjeru Manjolu nazive su dobile begonija i magnolija. Fuksija i gerber svoja imena duguju njemačkim botaničarima Leonartu Fuksu (XVI stoljeće) te Traugotu Gerberu (XVIII stoljeće), dalija švedskom botaničaru Andersu Dalu (XVIII stoljeće), a degenija mađarskom botaničaru Árpadu fon Degenu (XVIII/XIX stoljeće). Eponime, skrivene i neskrivene, mogli biste nabrajati od jutra dok perete zube kalodontom i brijete se žiletom, pijete pasterizovano mlijeko i jedete sendvič. Zatim dok se vozite svojim dizelašem po makadamu, telefonirate mobitelom, računate digitronom, potpisujete se penkalom itd., itd.