Kako je godina postala kišna?

Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Barbare Kovačević “Kako je godina postala kišna?”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.

Emocije su psihički doživljaji koji izražavaju odnos čovjeka prema svijetu koji ga okružuje, tj. subjektivno stanje najčešće propraćeno fiziološkim promjenama koje potiču osobe na reakciju. Da su emocije važne za ljudski rod, pokazuje i višestoljetno bavljenje tim psihološkim fenomenom (u čemu je jedan od pionirâ bio Čarls Darvin), što je dovelo i do različitih teorijâ koje do današnjeg dana nisu usaglasile popis primarnih emocijâ, a kamoli sekundarnih (koje su uglavnom kombinacija primarnih). Sedamdesetih godinâ prošlog stoljeća čuveni psiholog Pol Ekman proučavajući izraze lica utvrdio je da postoji šest osnovnih, urođenih i univerzalnih ljudskih emocijâ, a to su: sreća, tuga, ljutnja, strah, iznenađenje i gađenje. Osnovne emocije važne su za sisare, u prvom redu za ljude, jer su čvrsto ugrađene u ljudsku neuroanatomiju te imaju veliku važnost u prilagođavanju na okolinu i u opstanku vrste, a mogu se odrediti kao pozitivne i negativne, odnosno ugodne ili neugodne. Iskazivanje emocijâ uvijek je povezano s nekom fizičkom reakcijom koja se ogleda u neverbalnoj komunikaciji, a ona je osnova za nastanak velikog broja frazemâ. Stoga su takvi frazemi često somatski (npr. nekome je stalo srce, nekome je zaigralo srce, držati palce, oboriti nekog s nogu, pasti na zadnjicu, objesiti (spustiti) nos, nekome se diže kosa, nekome su se odsjekle noge), ali postoje i brojni frazemi s nesomatskim sastavnicama koje, pak, možemo podijeliti u dvije grupe. U prvoj se nalaze oni frazemi koji na planu izraza imaju imenicu, pridjev iste osnove ili pridjev iz istoga tvorbenog gnijezda, koji označavaju neku emociju [npr. bijesan kao pas, ljut kao ris, lud (pijan) od sreće, zelen od bijesa, umrijeti/umirati od straha], te glagol iz istog semantičkog polja [npr. bojati se (plašiti se i sl.) nekog, nečeg kao đavola], dok se u drugoj nalaze oni koji u pozadinskoj slici imaju fiziološku reakciju i tjelesne pokazatelje određene emocije, tj. gestove, mimiku ili mikroekspresiju lica, koji su svojstveni određenoj emociji [suze radosnice, osmijeh od uha do uha, smijati se (ceriti se i sl.) od uha do uha, briznuti (udariti) u plač, plakati kao kiša, izbečiti (iskolačiti, razrogačiti) oči, zinuti (zanijemjeti) od čuda, ostaviti/ostavljati nekog bez daha, napuniti gaće (hlače), nekog je oblio (oblijeva) znoj]. Tuga je jedna od osnovnih negativnih emocijâ. Osjećaj tuge na fiziološkom planu često se manifestuje plačem; zato je i razumljivo što su frazemi s imenicama plač i plakanje ili s glagolima iz istoga tvorbenog i značenjskog gnijezda najzastupljeniji. Frazemi s glagolskom sastavnicama plakati, zaplakati i isplakati pokazuju intenzitet, trajanje, glasnoću i iskrenost posmatrane emocije (plakati kao kiša ‘gorko plakati, prolijevati suze’, zaplakati/plakati kao malo dijete ‘neutješno (gorko) zaplakati/plakati’, isplakati dušu ‘naplakati se’, plakati kao ljuta (crna, zla) godina ‘gorko plakati, prolijevati suze’ i isplakati oči ‘dugo i gorko plakati, naplakati se’), a ona se takođe može iskazati i brojnim frazemima s imeničkim sastavnicama suze i plač (roniti suze ‘1. gorko plakati za kim, za čim 2. osjećati žalost (tugu)’, ganuti (dirnuti/dirati) nekog do suza ‘izazvati/izazivati ganuće kod nekog, izmamiti/izmamljivati nekom suze ganuća’, gušiti se u suzama ‘jako plakati, ne moći zaustaviti plač, grcati od plača’, pustiti suzu ‘nakratko zaplakati’; na ivici suza (plača) ‘u stanju prije plača (pred plač)’, suza suzu stiže (goni, tjera) ‘nezaustavljivo (neutješno) plakati’, krokodilske suze ‘1. lažne suze, usiljen plač, prenaglašena i glumljena žalost za nekim, za nečim 2. velike suze /obično kad je riječ o djetetu/’, briznuti (udariti) u plač ‘naglo zaplakati, početi jako i neutješno plakati’). Međutim, plakanje/plač nekad se iz kulturoloških razlogâ želi suzbiti ili zatomiti, na što upućuje pozadinska slika dvaju frazemâ: gutati suze značenja ‘zadržavati suze, zatomljivati plač, nastojati da se ne zaplače’ i ne pustiti suzu (suze) ‘ne zaplakati, ne dati se ganuti’. Tuga se čak može prikriti ekspresijom prototipnom za suprotnu emociju – smijeh, na što upućuje imenički frazem smijeh kroz suze u značenju ‘smijehom zatomljena tuga’. U b/c/h/s jeziku postoje i antonimni pridjevski frazemi koji se odnose na čovjeka koji je plačljiv ili može lako zaplakati [lak na suzama (suze, suzi)] ili onoga koji teško izražava svoje emocije, tj. koji ne može lako zaplakati [tvrd na suzama (suzi, suze)]. Motivaciju navedenih frazemâ lako je iščitati i povezati s postojećim frazeološkim značenjem. Međutim, jednom od njih, frazemu plakati kao godina u značenju ‘gorko plakati, prolivati suze’, malo je teže raspoznati motivaciju. Na temelju potvrda koje nalazimo u Hrvatskome mrežnom korpusu i na mrežnome pretraživaču Google vidimo da se na strukturnom planu glagol plakati može zamijeniti glagolom istoga ili drugoga vida iz istoga semantičkog polja (npr. zaplakati, proplakati, rasplakati se, isplakati se, jecati, kukati, zakukati, ridati, tuliti, cviliti i sl.). Također, uz imenicu godina u svojstvu kvalifikatora mogu se naći pridjevi ljuta, crna ili zla. Dakle, u frazemu mogu biti varijantne i glagolska i pridjevska sastavnica, ali imenička sastavnica godina uvijek je nepromjenjiva i postojana. Stoga je bilo logično pretpostaviti da upravo imenica godina u ovom frazemu ima neko drugo, posebno značenje, tj. značenje koje nam na prvi pogled nije sasvim jasno te da se u njemu krije žarište frazemske motivacije. Na to nas navodi i činjenica da uporedni frazemi djeluju na osnovi slike, našeg znanja o predmetu ili pojavi, običajima i tradiciji, a u ovom nam je uporednom frazemu na prvi pogled slika zamućena. Pregledom deskriptivnih i normativnih opštih jednojezičnih rječnikâ hrvatskog jezika možemo utvrditi da je imenica godina višeznačna i da uglavnom označava: 1. vrijeme za koje Zemlja obiđe Sunce (astronomska godina), 2. vrijeme od 1. januara do zaključno 31. decembra (kalendarska godina), 3. vrijeme od dvanaest mjeseci računajući od nekog određenog datuma [nismo se vidjele već pet godina], 4. dob, starost, doba čovjekovog života [imati dvadeset godina, biti u najboljim godinama], 5. vrijeme kraće od jedne godine za djelatnosti koje se obavljaju u godišnjim ciklusima [školska godina, akademska godina… Nijedno od tih značenja, međutim, ne može se pripisati imenici godina iz frazema plakati kao godina. Tračak nade u razrješenju motivacije pružio nam je Hrvatski jezični portal, na kojem nalazimo podatak da godina ima još jedno značenje, koje je obilježeno odrednicom zastarjelo, koje pokazuje da imenica godina može označavati ‘kišu ili dažd’, tj. ‘vremensku nepriliku, nepogodu ili nevrijeme’. To je bio poticaj da se provjere i stariji rječnici hrvatskog jezika, koji su nam otkrili neke zanimljivosti. Tako iz Rječnika hrvatskoga jezika Franje Ivekovića i Ivana Broza, koji je objavljen 1901. godine, doznajemo da godina u Dubrovniku znači ‘vrijeme (das Wetter)’, i uz primjere danas je ružna godina, juče je bila lijepa godina navodi se i izreka Grmi i sijeva, panuće godina. (str. 319–320). Ista izreka navedena je i u Akademijinom rječniku, u trećem tomu, koji je uredio Pero Budmani (1887–1891: 236), u kojem pod natuknicom godina nalazimo tumačenje da se po zapadnim krajevima za oluju, žestoku kišu, grȁd ili jaki vjetar kaže zla (rđava, crna) godina, dok u sjevernijim krajevima godina znači ‘kiša, dažd, osobito tihi’. Prema navedenim definicijama i primjerima iz rječnika možemo zaključiti da imenica godina u frazemu plakati kao godina označava kišu. Milan Moguš u članku Plakati kao (ljuta) godina, koji je objavljen u trećem broju časopisa Jezik 1978. godine, objašnjava kako je došlo do toga da imenica godina znači ‘kiša’. Navodi da je najstariji izraz za značenje ‘kiša’ u hrvatskom jeziku dažd (dažj, daž, dežd), a prema toj je imenici izveden glagol daždjeti (dažditi, dažjiti, deždžiti). Pokazuje na primjerima da i kod imenice i kod glagola postoje u starim tekstovima metaforička značenja povezana s riječju suza. Drugi stari izraz za sadržaj ‘kiša’ bio je godina, što je izvedenica od osnove god– i sufiksa –ina. God je indoevropska, baltoslavenska, praslavenska i sveslavenska riječ koja je prvobitno označavala ‘vrijeme’, a tek se poslije mogla povezati sa značenjem ‘svetkovina, praznik, imendan’ ili s pridjevima ugodan i pogodan. Kako je nastajala potreba da se ‘vrijeme’ tačnije odredi, u slavenskom svijetu pojavili su se različiti sadržaji, pa je godina mogla označavati ‘razdoblje od dvanaest mjeseci’, ‘sat’ ili ‘trenutak’. Osim tih astronomskih realizacijâ vremena, izrazu godina pridruživao se postepeno i atmosferski sadržaj, što je naročito palo na plodno tlo u onim sistemima koji su za sadržaj ‘razdoblje od dvanaest mjeseci’ upotrebljavali izraz ljeto (lito, leto) ili sufiksacijom dobiven izraz godište (godišće). Stoga je u tim sistemima postojala polarizacija između astronomskog i atmosferskog vremena, tj. ljeta i godine. Godina je, za razliku od dažda, postala i stilski obilježena riječ, pa je Ivan Belostenec u Gazofilaciju (koji je objavljen tek 1740. godine) navodi u značenju ‘tiha, sitna kiša’. Habedelić također u svojemu Dikcionaru (koji je objavljen 1670. godine) uz natuknicu godina donosi latinsku istovrijednicu pluvia i sintagmu godina tiha s objašnjenjem ‘gda pomalom perši’. To je značenje bilo podloga na kojoj je nastao frazem plakati kao godina. Na kraju su sistemi u kojima se izraz godina ustalio kao astronomski naziv izgubili atmosfersko značenje koje je do tada supostojalo i ono je zamijenjeno imenicom kiša, a takav je razvoj, kako nam ukazuje Milan Moguš u svom članku, svojstven većini štokavskih govorâ. Iako se taj model vremenom proširio, u b/c/h/s dijalektima i danas postoje govori u kojima godina znači ‘nevrijeme, oluja, kiša, tuča’. Iako smo ovaj put prema frazemskoj motivaciji krenuli od pretpostavke da je godina jedina postojana i nevarijantna sastavnica posmatranog frazema, listanjem starijih rječnikâ i dijalekatskih rječnikâ utvrđeno je da se frazem može pojaviti i u obliku plakati kao godinica kad je riječ o plaču manjeg intenziteta. Temeljni frazem plakati kao godina, kad je trebalo naglasiti jačinu plača, dobijao je pridjevska proširenja koja su okruživala imenicu godina kad je ona označavala ružno vrijeme ili nevrijeme: plakati kao ljuta (crna, zla) godina. I sam pridjev ljut, koji je najčešći od navedenih triju pridjevâ, takođe nosi značenje koje u savremenom jeziku blijedi, a to značenje nije povezano s ukusom paprike, luka ili hrena, nego sa starim značenjem ‘žestok, srdit, oštar, tvrd’ koje se pojavljuje u sintagmama: ljuta rana, ljuta rakija, ljuta zima, ljuta zmija, ljuta sirotinja. Sinonimni frazem plakati kao kiša, koji se takođe odnosi na obilno i nezaustavljivo plakanje, nema mogućnost gradacije ili intenziviranja plača. S obzirom na to da je bez poznavanja starog značenja imenice godina (ali i pridjeva ljut) pozadinska slika frazema zamućena kod velike većine govornikâ b/c/h/s jezika, danas se temeljni frazem plakati kao godina pojavljuje i u varijanti plakati kao kišna godina, što je zabilježeno i u Hrvatskome frazeološkom rječniku (Menac, Fink-Arsovski i Venturin) iz 2014. godine. Takav pleonazam može biti neosviješten i može proizlaziti iz leksičkog kratkog spoja unutar postojećeg modela, ali mogao je nastati i preklapanjem ili kontaminacijom sa drugim frazeomodelima.