Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Barbare Kovačević “Kako je slon došao u staklanu?”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Nije prvi put da čujemo da su životinje premještene iz svoje prirodne okoline i da u basnolikim pjesmicama i pričama medvjed ide u prodavnicu, a magarac nosi školsku torbu ili putuje u Konemaru. Tako se i u b/c/h/s frazeologiji slon našao u staklari. Frazem ponašati se kao slon u staklari (trgovini porculana, prodavanici porculana) ima dva značenja: 1. ‘biti izrazito nespretan, nanositi štetu svojom nespretnošću’ i 2. ‘neprimjereno se ponašati, praviti štetu svojim ponašanjem’, a njime se obično opisuje nespretan čovjek, osoba koja nepristojno uništava, ruši, lomi, gnječi sve čega se dotakne, tj. ne obraća pažnju na posljedice svog ponašanja. Iako su frazeolozi dugo smatrali motivaciju ovoga frazema nejasnom, veliko frazeološko istraživanje koje je sprovela Elisabeth Piirainen i objavila 2012. godine u knjizi Widespread idioms in Europe and beyond (str. 477–478), pokazalo je da se frazem iste uporedne strukture i istog značenja pojavljuje u tridesetak svjetskih jezikâ (npr. njemačkom wie ein Elefant im Porzellanladen, francuskom comme un éléphant dans un magasin de porcelaine, španskom como un elefante en una cacharrería, italijanskom come un elefante in un negozio di porcellane / come un elefante in una cristalleria, ruskom как слон в посудной лавкe itd.). Iz navedenih se primjerâ vidi da je frazem veoma proširen i da se u svima pojavljuje ista životinjska sastavnica. Ipak, odstupanja su prisutna: u danskom jeziku sastavnica slon zamjenjuje se sastavnicom krava, u nekim rumunskim dijalektima pojavljuje se samo sastavnica medvjed, dok se u engleskom jeziku pojavljuje sastavnica bik, a frazem glasi like a bull in a china shop. Vidimo da je u svim frazemima riječ o životinjama koje se doživljavaju kao velike ili nezgrapne, a da frazem sa sastavnicom slon u mnogim navedenim jezicima nije nacionalnokulturno specifičan, nego je rezultat međujezičkog posuđivanja s nekim davnim zajedničkim izvorištem. Prikrivena motivacija i nastanak ovog frazema upućuju na to da je isti veoma star, da njegov nastanak nije rezultat odnosa prema okolini u kojoj su živjeli govornici b/c/h/s jezika jer ta okolina nije prirodno stanište slonovâ. Govornici b/c/h/s jezika doživljavaju slona kao inostranu životinju čija je pradomovina južna Afrika i istočna Indija. U našoj kulturnoj svijesti slonovi su nam poznati po istorijskim pričama (npr. Hanibalovi slonovi) te, osim na ritam poznate melodije Dina Dvornika (“Zašto praviš slona od mene?”), još i po brojnim knjigama i filmovima za djecu. Zato se nameću pitanja: što zapravo znamo o slonovima, ima li osnova da slona smatramo nespretnom životinjom i zašto se on našao baš u staklari ili trgovini porculana? Znamo da je slon najveći kopneni sisar, gole kože, na čijem se velikom tijelu nalazi krupna glava s velikim uškama. Noge su mu poput stubovâ, a može biti viši od četiri metra i teži od četiri tone. Svojom velikom surlom uzima hranu i brani se od neprijateljâ, a zbog svojih velikih i teških kljovâ od slonovače odavno je meta nemilosrdnih lovacâ (krivolovacâ). Surla mu služi za sve aktivnosti, čak i kao muzički instrument, pomoću nje se glasa i sporazumijeva. Takođe, slon je sisar koji ima najveći mozak (slonovsko pamćenje). Slonovi se mogu i pripitomiti i dugo žive (do stotinu godinâ). Iako ga zbog njegove veličine i težine doživljavamo kao nepokretnog i zdepastog, slon je vrlo brza životinja. Za opstanak mu je dnevno potrebno osamdesetak kilogramâ biljne hrane i dvjestotinjak litarâ vode. U načelu nema prirodnih neprijatelja (osim čovjeka!), a kad je bijesan ili se brani, može zgaziti (posebno ženka kad brani mladunče) i vrlo krvoločne životinje kao što su lav ili tigar. Slonovi žive u zajednici, na vrhu hijerarhije poglavar je najsnažniji mužjak, ali voditeljica stada iskusna je i pametna ženka. Slonice se uvijek brinu o mladunčadi, ali se ne brinu o mužjacima. Predrasuda je da se slonovi boje miševâ, tj. da se boje da im ne uđu u surlu. Ipak, istraživanja su pokazala da se slonovi boje mravâ i da će učiniti sve da im ne bi dospjeli u surlu, pa tako izbjegavaju drveće na kojem žive mravi. Takođe, može se reći da slon ima osobine koje čovjek smatra pozitivnim, a to su: vjernost partneru, ljubav prema mladunčadi i briga o starcima, sramežljivost, pravednost, samilost, blagost, suzdržanost, samokontrola i požrtvovnost. Frazem ponašati se kao slon u staklari (trgovini porculana, prodavaonici porculana) i njegove varijante u drugim jezicima imaju izraženu slikovitost – velike životinje doživljavaju se kao nezgrapne i nespretne pa su stavljene u kontrast s prostorom u kojem su smješteni vrlo krhki i lomljivi predmeti od stakla ili porculana. U većini jezikâ koje Elisabeth Piirainen navodi u svojoj knjizi kao prostorna sastavnica pojavljuje se trgovina porculana, što može signalizirati vrijeme nastanka frazema s obzirom na činjenicu da je u Evropi porculan poznat od XIII stoljeća, kad je Marko Polo donio prve porculanske predmete iz Kine. Kad su krajem XV stoljeća arapski i portugalski trgovci počeli donositi u Italiju najfinije kineske i japanske keramičke predmete s Dalekog istoka, ti predmeti nazvani su italijanskom riječju porcellana, koja je preuzeta i u njemački (das Porzellan) i u engleski jezik (porcelain). S obzirom na pretpostavku o zajedničkom ishodištu engleskog frazema like a bull in a china shop i njemačkoga frazema wie ein Elefant im Porzellanladen, lingvistica Olga V. Trohimenko 1999. godine donosi tri teorije o nastanku toga frazema. Prema prvoj teoriji, motivaciju pronalazi u Ezopovoj basni o radoznalom magarcu (u engleskom prevodu američkoga klasičnog filologa Bena Edvina Perija: the peeping ass). Pošto magarac nije bio dobro vezan za kola u koja je bio upregnut, gurnuo je glavu kroz prozor u lončarsku prodavnicu u kojoj je živjelo mnogo lončarovih pticâ. Pritom su se ptice preplašile i porazbijale posuđe u prodavnici. Lončar je tužio krivce sudu, a magarčev se vlasnik usputnim prolaznicima žalio da je optužen zbog radoznalog magarca. Prema drugoj teoriji, engleski frazem povezuje se s ličnim imenom Džona Bula, vlasnika firme East Indian Company, koja je imala monopol nad trgovinom u Kini. On je fiktivna ilustracija britanskog imperijalizma i prvi put pojavio se kao predmet satire Džona Arbutnota iz 1712. godine, u kojoj je autor napadao spoljnu politiku i finansijske krugove koji su profitirali od ratovâ na kontinentu. Njegov Džon Bul bio je pošteni mali trgovac vrlo prijateljski raspoložen, ali ćudljiv i nestabilnog karaktera. Advokati su ga nagovorili da uđe u parnicu koja ga je dovela u finansijske probleme. Džon Bul zapravo je prototip Engleza – otupjelog, apatičnog, razdražljivog i razjarenog – kojeg su upoređivali s bikom, volom ili kravom. Leksikograf i etimolog Čarls Fank (1881. – 1957.) pretpostavlja da je imenska formula u početku bila sastavnica frazema i osnova za političku karikaturu u kojoj je Džon Bul personifikovao loše i nespretne poslove između Engleske i Kine. Prema trećoj teoriji, engleskom je frazemu prethodio istiniti događaj s kraja XVIII stoljeća, koji je kao vijest opisan u dnevnim novinama London Packet (17. marta 1773.), o razjarenom biku koji je uletio u trgovinu porculana koja se nalazila preko puta crkve Sv. Andrije (u Holbornu) i prestrašio jednu gospođu te je doveo do histeričnog napada polomivši veću količinu stakla i porculana. Sličnu je vijest poslije stotinjak godinâ (1861.) donio i londonski časopis The Spectator, što potvrđuje da su podivljali bikovi znali prouzrokovati štetu u trgovinama porculana. Slovenačka frazeološkinja Urška Valenčič Arh u članku “Kdo je v trgovini s porcelanom?” (2014.) iznosi i četvrtu teoriju. Ona spominje Švajcarca Johana Ludviga Burkharta (1874. – 1817.), koji je skupljao poslovice iz arapskog jezika te ih uredio i preveo na engleski i njemački. U toj zbirci poslovicâ donosi i frazem ein Stein in dem Laden eines Glashändlers (doslovno: kamen u staklarovoj prodavnici) u značenju ‘nešto je na mjestu na kojem se ne očekuje’. Taj frazem ni sastavnicama ni značenjem ne može se dovesti u vezu s bikom ili slonom u prodavnici porculana, ali sugeriše se da bi to mogla biti varijanta Ezopove priče o magarcu koji viri u trgovinu s posuđem. Iako se ni nakon svih navedenih teorijâ i pretpostavki ne može sa sigurnošću utvrditi etimologija frazemâ pomenutih u ovom članku, jedno je sigurno: postoji zajednički frazeološki model među jezicima bez obzira na to je li riječ o biku, volu, kravi, medvjedu ili slonu kao životinjskoj sastavnici frazema. Nama ostaje zanimljivom činjenica da su u b/c/h/s jeziku pored trgovine ili prodavnice porculana prisutne znatno češće varijante sa staklarom/staklarnicom, a možemo samo pretpostaviti da je ta zamjena povezana s društvenim i kulturnim faktorima u prošlom stoljeću.
LITERATURA:
- Barbara Kovačević – “Kako je slon došao u staklanu?”,Hrvatski jezik, vol.6, no.1, Zagreb 2019.