U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote dajemo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi kȁmata i vâž.
Kȁmata je leksem posuđen iz srednjogrčkog: u pitanju je srednjogrčko κάματος (kámatos) ‘trud, težak rad; ono što je stečeno uz velik trud’. To κάματος izvedeno je, pak, od glagola κάμνω (kámnō) ‘raditi, truditi se, umarati se’, koji vodi porijeklo od indoevropskog korijena *k’emh₂ ‘mučiti se, umarati se’.
Vâž (u opštem leksikonu b/cg/h/s jezika ‘valjkasta limena posuda za kafu, šećer itd.’) vodi porijeklo od italijanskog vaso ‘vrsta posude’. To italijansko vaso vodi, pak, porijeklo od latinskog vāsum, preciznije od poznolatinskog vās. U konavoskom govoru posvjedočen je i oblik vâz, u kojem nije došlo do čestog prelaza romanskog intervokalnog –s– u b/cg/h/s –ž-.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973.
