Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić “Kapučino s kapucinima u kapeli”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Kasnolatinska riječ cappa ‘ogrtač s kapuljačom’ ostavila je brojne tragove u b/c/h/s i u drugim evropskim jezicima. Uz posredništvo italijanskog cappa ‘ogrtač s kapuljačom, kapa’ i njemačkog Kappe ‘kapa’ dala je b/c/h/s naziv za opšte pokrivalo za glavu ‒ kapu. U tom značenju ova riječ u b/c/h/s jeziku prvi put je posvjedočena u XVII stoljeću. Moguće je da je na razvoj značenja ‘ogrtač’ > ‘pokrivalo za glavu’ uticala sličnost s latinskom riječi caput ‘glava’. U prenesenom značenju kapa označava ono što nešto pokriva, npr. kapa motora, polarna kapa, kapa nebeska. Riječ cappa izvorno je označavala odjevni predmet za koji je karakteristično dvoje: nosi se preko druge odjeće (ogrtač) i njime se može pokriti glava (kapuljača), što je oboje vidljivo u značenjskom razvoju izvedenicâ. Uz jednostavni deminutiv kapica, u b/c/h/s je od kapa izvedena i imenica kapuljača, ‘pokrivalo za glavu našiveno na ogrtač, kukuljica’. Regionalni je (hrvatski) sinonim za kapuljača riječ kapuca. Ona potiče iz njemačkog Kapuze, što je pak iz italijanskog cappuccio ‘kapuljača’, takođe izvedenice od talijanskoga cappa. Izvedenica od italijanskog cappuccio jest cappuccino, što je postao naziv za sveštenika kapucina, pripadnika najmlađe grane franjevačkog reda. Kapucini su odjeveni u smeđe odijelo s karakterističnom šiljastom kapuljačom, po kojoj su dobili naziv. Naziv kapucini prenesen je i na porodicu južnoameričkih širokonosnih majmunâ. Boja majmunâ kapucinâ slična je boji odijela sveštenikâ kapucinâ. Prema boji njihova odijela nazvana je i kafa s pjenicom od mlijeka cappuccino ( kapućino) po italijanskom ili kapuciner po bečkome receptu. U italijanskom je od cappa izvedena riječ cappotto ‘ogrtač’, što je u b/c/h/s dalo naziv za odjevni predmet koji se nosi preko druge odjeće za zaštitu od hladnoće, tj. kaput. Još jedna italijanska izvedenica od cappa je cappella. Prvobitno je ta izvedenica označavala ‘mjesto za čuvanje ogrtača’, tj. odnosila se na konkretnu crkvicu u francuskom gradu Turu, u kojoj se kao relikvija čuvao plašt svetog Martina (Sveti Martin je, prema legendi, prepolovio svoj ogrtač i pola dao prosjaku i iste noći sanjao Isusa zaogrnutog polovinom svog ogrtača.). Poslije se značenje riječi cappella proširilo i na druge crkvice i u tom značenju ta riječ dospjela je u b/c/h/s jezik (kapela) i u druge evropske jezike (uporedi, npr., njemačko Kapelle, englesko chapel). Otuda i kapelan kao naziv za pomoćnika župnika. U kapelama su se izvodila muzička djela bez instrumentalne pratnje, pa se takav način pjevanja naziva a cappella, a zborovođa ili dirigent dobio je naziv kapelnik. Nadamo se da ćete se sjetiti ove rasprave kad s kapom uđete u kafić koji ima pogled na kapelu. U tome kafiću možda ćete popiti kapućino ili kapuciner, a serviraće ga, moguće, osoblje u kaputićima s kapuljačom.
LITERATURA:
- Dubravka Ivšić-Majić ‒ Kapučino s kapucinima u kapeli, Hrvatski jezik, vol.6, no.1, Zagreb 2019.
