Na prvi pogled reklo bi se da je porijeklo i smisao toponima Karaburma lako riješiti, te da isti znači “crna burma” (tursko kara ‘crn’). To je ipak zabluda i rezultat tzv. narodne etimologije – narodne priče da su na Karaburmi Turci, Austrijanci i Srbi do 1912. godine vršili pogubljenja, pa se ovaj kraj nazvao “crna burma” jer su se tu, tobož, mnogi vjenčavali sa smrću crnom burmom. Lingvistička istina je, međutim, da Karaburma vodi porijeklo od turskog Kayaburunu, što znači ‘strmo, šiljasto brdo’, pri čemu je burun ‘šiljasto brdo’, a kaya ‘strm, strmen, litica’. Tašmajdan, opet, vodi porijeklo od turskog Taşmadeni, što znači ‘rudnik (tur. maden) kamena (tur. taş) ili kamenolom. Što se tiče toponima Palilula, isti potiče od zastarjelog leksema palilula, koji znači ‘zabačen i zaostao (siromašan) kraj grada, predgrađe, periferija’, sa sinonimom kraj varoši i antonimom glavna čaršija. Upravo tako je nekad i bilo: današnji dio Beograda i opština Palilula, čije se istorijsko jezgro zove Stara Palilula, nekada je bio (srpsko) selo Palilula na 15 (petnaest) minuta hoda od (turskog i muslimanskog) Beograda, u koje i oko kojeg je knjaz Miloš Obrenović 1835. godine doselio veliki broj srpske i romske sirotinje sa obližnje Stare Savamale kako bi na tom ispražnjenom prostoru sagradio državne institucije. [Isto važi i za današnji dio Niša i tamošnju opštinu Palilula jer je i tamo nekada bilo (srpsko) selo Palilula u blizini (turskog i muslimanskog) Niša. A jednako tako i za svrljiško selo Palilula, koje je ranije bilo (srpsko) selo u blizini (turskog i muslimanskog) Svrljiga, a blizu današnjeg Svrljiga]. Smisao toponima Palilula, pak, jeste pežorativno ‘mjesto gdje se puše metalne cijevi za odvođenje dima iz peći koje štrče kroz krov, zid, pa čak i kroz prozor napolje’; preciznije: ‘mjesto gdje su sirotinjski kućerci (jer ukućani nemaju ni za dimnjak)’. Drugi dio ove imperativne složenice – leksem lula – u okviru iste nema svoje osnovno, nego metaforičko značenje – ‘metalna cijev (za odvođenje dima iz kuće) koja je sprovedena kroz zid, krov i/ili prozor’. Prvi dio imperativne složenice Palilula – imperativ pali od glagola paliti – takođe je upotrebljen u metaforičkom značenju: ‘paliti (duvan)’ > ‘pušiti (duvan)’ > povratno ‘pušiti se’.
LITERATURA:
1. Jezik oko nas, Prometej, Novi Sad 2019.