U rubrici Knjiga Sedmice ovog ponedjeljka preporučujemo roman velikog engleskog pisca japanskog porijekla Kazua Išigura “Kad smo bili siročad” (Dereta, Beograd 2024.).
Žive uspomene, staze i bogaze kojima tumaramo čitavog života, obmanjujući se sentimentalnošću i trujući se gorkim istinama i spoznajama, autentičan su prostor skoro svih romanâ Kazua Išigura. Oštar humor, ironija i pronicljivost i u ovom romanu stvaraju dinamičnu sliku sveprisutne prošlosti koja mijenja stvarnosne slike.
Kristofer Benks, engleski dječak rođen u Šangaju, ostao je siroče sa samo devet godinâ. Otac je bio umiješan u trgovinu opijumom između Kine i evropskih zemaljâ. Pošto su prevarili generala Vang Kua, lokalnog gospodara rata, njegovim roditeljima gubi se svaki trag. Kristofer je poslan u London na školovanje, gdje postaje renomirani detektiv. Iako je uvijek vjerovao da su mu roditelji živi, u svojim tridesetim vraća se u Šangaj u kome bjesni kinesko-japanski rat (1937–1945), spuštajući se u ruševine grada i u ostatke vlastitih uspomenâ, pokušavajući da pronađe roditelje.
U apokaliptičnoj atmosferi Šangaja, između arogantnih stanovnikâ Međunarodnog naselja i kineske sirotinje, Benks, proganjan uspomenama u kafkijanskim lavirintima vlastitih spoznajâ i želje da pronađe roditelje i “da iskorijeni zlo” i “očisti svijet od zla”, naivno vjerujući da će spriječiti nadolazeću katastrofu Drugog svjetskog rata, dospijeva u emotivnu tminu koja ga sve više udaljava od cilja.
Premda “Kad smo bili siročad” ima manjkavosti na formalnom planu, kao što su npr. neubjedljivosti u sferi psihološke motivacije određenih postupakâ likovâ i/ili prilično artificijelno uvođenje pojedinih motivâ (konačno, i sâm Išiguro kazao je da to nije njegov najbolji roman), i premda je ovaj roman po beletrističkom kvalitetu nesumnjivo ispod najboljih Išigurovih romanâ kao što su “Ostaci dana” i/ili “Neutješni”, centralni motiv ovog romana ‒ traganje glavnog lika, Kristofera Benksa, za cjelovitošću vlastitog identiteta i njegovo nastojanje da, kroz njegov povratak u Šangaj i pokušaj da razriješi misteriju nestanka svojih roditeljâ, zacijeli duševnu prazninu koja ga prati čitav život ‒ sâm po sebi dovoljan je razlog da je “Kad smo bili siročad” knjiga vrijedna da se pročita. Zato smo sigurni da će ubrzo naći svoju čitateljku/svog čitaoca. S poštovanjem, glavni urednik JU Gradska biblioteka Tivat Miomir Abović
