U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ klàsik i šufȉt.
Klàsik je posuđeno iz latinskog classicus (u classici scriptores ‘dobri, uzorni pisci’), starije ‘građani prvog razreda’, što je poimeničeni pridjev classicus ‘koji se odnosi na razred, klasu’, a taj pridjev izveden je od imenice classis ‘razred’. Riječ classicus prvi je upotrijebio rimski pisac i gramatičar Aulo Gelije (Aulus Gellius, živio u II stoljeću poslije Hrista) u svom djelu Noctes Atticae (Atičke noći) primjenjujući kriterij gramatičke ispravnosti tekstovâ. Taj termin Gelije je preuzeo iz rimskog ustava, po kojem su najugledniji građani pripadali prvom od pet razredâ i nazivali se ‘prvorazrednima’, classici.
Šufȉt (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘tavan’) vodi porijeklo od italijanskog soffita, soffitto ‘plafon, tavan’. Italijanska riječ vodi porijeklo od vulgarnolatinskog *suffīctu(m), varijante kasnolatinskog suffīxu(m), participa pasiva od latinskog suffīgere ‘prekriti’, izvedenice od latinskog fīgere ‘pripojiti, pribosti’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se sljedeće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
2. Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973.
