Potrebno je uložiti mnogo truda i zaviriti u mnoge debele knjige da bi se odgonetnulo odakle nam dolazi riječ knjiga.
Učeni ljudi dugo su se bavili – i još se bave – tim pitanjem, ali nisu uspjeli pouzdano utvrditi kako je nastala ta riječ.
Jedni misle da je ona slavenskog porijekla i da joj je koren knj (кънъ) – “panj”. Ako je, kažu, bukva u nekim slavenskim jezicima mogla da znači i “slovo”, od čega je, kako smo vidjeli, postalo i naše bukvar, zašto, onda, “panj” ne bi moglo značiti i – knjiga?.
– Jest, ali u panjevima! – odgovaraju drugi. – To nema veze! Riječ knjiga stigla nam je čak iz Kine! U kineskom jeziku šiking znači: “knjiga kraljevâ”. To znači da je prvo bilo kinga, pa onda kniga i na kraju – knjiga.
– Koješta! – uzvikuju treći. – Odakle nama, molim vas lijepo, kineska riječ, kad su Kinezi od nas udaljeni desetine hiljada kilometarâ?! Tu riječ mi smo dobili od Persijanacâ preko Avarâ, s kojima smo inače zajedno doselili na Balkan. Prvobitni oblik te riječi vuče se još od Asiracâ. Njihovo kunukku – “znak”, “pečat” i kaniku – “ono što je zapečaćeno” dovedeno je u vezu s oblikom tadašnje knjige. Nekada su se, naime, knjige pečatile i izgledale kao i pisma. Pa, eto, i kod nas je knjiga nekad značila isto što i pismo. Naša narodne pjesme govore o “sitnim knjigama” (tj. porukama, pismima) koje carevi i velikaši šalju jedni drugima: “Car Murate na Kosovo pade,
Kako pade sitnu knjigu piše,
Te je šalje ka Kruševcu gradu,
Na koljeno srpskom car-Lazaru”.
Ili:
“Knjigu piše Ţura Vukašine
U bijelu Skadru na Bojani,
Te je šalje na Hercegovinu,
Bijelome gradu Pirlitoru”.
Danas niko više tako ne govori. U naše vrijeme zna se što je pismo, a što je knjiga, koja je po obliku i sadržini nešto sasvim drugo. Ipak, nekadašnje značenje te riječi moglo je uputiti na jedno od mogućih tumačenjâ njenog nastanka.
U eri neslućenog tehnološkog napretka u kojoj živimo, pismo kao oblik komunikacije gotovo da je već iščezlo, a, s obzirom na raznovrsna tehnološka dostignuća, čini se da se ni knjizi ne piše dobro. Ipak, do potpunog nestanka knjige iz upotrebe proteći će, iz raznih razlogâ, još dosta vode Dunavom. Stoga (još uvijek) nije zgorega znati ponešto o porijeklu ovog leksema.
Sa člancima u rubrici “Lavirint Smisla” nastavljamo poslije novogodišnjih i božićnih praznikâ, 18.01.2024. S poštovanjem, glavni urednik JU Gradska biblioteka Tivat Miomir Abović.
