Ko veže fertun oko vrata, a ko travesu oko struka?

Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić i dr Perine Vukše-Nahod “Tko veže fertun oko vrata, a tko traversu oko struka?”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.

U standardnim jezicima nastalim iz nekadašnjeg srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog odjevni predmet koji se pripasuje preko odjeće radi zaštite naziva se pregača; ta riječ izvedena je od slavenskog korijena *pręg- ʻnapeti, svezatiʼ, koji se nalazi i u glagolima upregnuti, napregnuti, suspregnuti, zapregnuti. Danas je u štokavskim dijalektima ovjerena riječ pregača (npr. u govorima Opuzena, Sinja, Podravskih Podgajacâ, Bogdanovacâ, Darde), ali često dolazi uz druge dijalektne varijante ili služi za uspostavljanje značenjske razlike; npr. u Babinoj Gredi pregača je ʻpregača oko vrataʼ, a zapreg ʻpregača oko pasaʼ. Od istog korijena *pręg- tvorene su u dijalektima i druge slične riječi koje znače ʻpregačaʼ, npr. pregač (Vrpolje, Beravci, Sikirevci), pregnjača (imotski), pregljača (lički štokavski govori), opreg (Slavonski Kobaš), zapreg (Gradište, Babina Greda, Štitar), zaprega (Šaptinovci, Svilaj), zaprežić (Orbanići). U hrvatskim mjesnim govorima zabilježene su slavenske izvedenice sa značenjem ʻpregačaʼ i od drugih osnovâ: izvedenica od glagola zastrijeti ʻpokritiʼ zabilježena je u liku źuaśtor na otoku Istu (uporedi i češko zástěra ʻpregačaʼ), a izvedenice od glagola zasloniti ʻzakloniti, pokritiʼ zabilježene su u štokavskim govorima u Lici (zaslan, zaslun) te u čakavskim govorima Senja i Otočca (zaslon). U mnogim kajkavskim i štokavskim govorima temeljna riječ za ʻpregačuʼ je posuđenica iz njemačkog regionalnog Vortuch, odnosno bavarskoaustrijskog Fürtuch (od njemačkog vor ʻispred, predʼ i Tuch ʻrubac, krpaʼ). U hrvatskim govorima odrazi tih njemačkih riječi nekad su fertuh (npr. u Jagnjedovcu) ili fertuf (npr. u Varaždinu), a najrasprostranjenije su varijante u kojima je cijeli završetak zamijenjen sufiksom –un: fertun, npr. u govorima Sopja, Čazme, Bebrine, Garčina, Slavonskog Kobaša, Davora, Čazme, Krapine, Zdenčine, Gornje Garešnice, rjeđe –on: ferton (Sveti Đurđ, Ludbreg). U nekim govorima postoji značenjska razlika, pa je npr. u Donjim Andrijevcima fertun ʻpregača oko strukaʼ, a fertun s prsjem ʻpregača oko vrataʼ. U kajkavskim govorima u značenju ʻpregačaʼ proširena je još jedna posuđenica iz njemačkog. Riječ je o odrazima njemačkih riječi Schürze, Schurz ʻpregačaʼ (izvorno ʻodrezani, kratki (odjevni predmet) – u Murskome Središću, Ludbregu, Začretju zabilježeno je šurc, a u Varaždinu i šorc. Deminutivi njemačkih riječi su Schürzel i Schürzlein, a njihovi odrazi u hrvatskim govorima su šircl (Varaždin, Zagreb, donjosutlanski govori) te širclyn (Sveti Đurđ, Ludbreg –ʻ(gospodska) pregačaʼ) i širclen (donjosutlanski govori). U nekim govorima, pak, razlikuje se šircl ʻpregača oko strukaʼ i fertun ʻpregača oko vrataʼ, što odgovara etimološkom značenju riječi šircl. Riječ kecelja još je jedna posuđenica sa značenjem ʻpregačaʼ. Tako je npr. zabilježeno u govorima Županje i Bošnjaka. Riječ kecelja posuđenica je iz mađarskog kecele, a mađarska riječ potiče iz latinskog casula (odatle potiče i b/c/h/s riječ košulja). U čakavskim i štokavskim govorima blizu obale redovno se pojavljuju romanske posuđenice – odrazi mletačke riječi traversa ʻpregačaʼ (od latinskog transversus ʻpoprečno postavljenʼ). Varijante te riječi su mnogobrojne; razlikuju se u rodu (ženski ili muški), početnom slogu (tra-, tar-, tr-) te završetku (-ersa, –erśa, –erša, –erca, –esa, –eša, –eza, –esla). Fonološke razlike redovno se mogu objasniti fonološkim sistemima pojedinih govorâ. Većina odrazâ je u ženskom rodu: traversa (Kršan, Dubašnica Studena, Zlarin, Brusje, Blato na Korčuli, Desne, Dubrovnik), traverśa (Hvar, Komin, Vis), traverša (Kostrena, Klis), traverca (Prapatnice, Metković), travesa (Unije, Vojnić, Mrzla Vodica), traveša (Škabrnja), traveza (Tribunj), travesla (Omišalj, Nugla). U muškom rodu pojavljuju se varijante travers (Mraclin, Karlobag), traveras (Trogir), traveres (Vrbnik), traveros (Dobrinj), traves (Kastav). S početnim tar– zabilježene su varijante tarves (Kraljevica, Viškovo), tarvez (Crikvenica, Lič, Mrkopalj), tarveśa (Ist), tarversa (Olib), tarviesla (Ugljan), a s početnim tr– zabilježena je inačica trves u Pazinu te u rovinjskom Selu trvešin. U manjem broju govorâ prisutna je još jedna romanska posuđenica, iz italijanskog grembiule ʻpregačaʼ (izvedenica od grembo, od latinskog gremium ʻkrilo, skut, naručjeʼ). Tako se u Labinu za pregaču kaže grembjul, dok je u Belome grembjule ʻpregača do ispod vrataʼ, a tarvesa ʻpregača do pojasaʼ.