U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi kȍkos i fundȁć.
Leksem kȍkos posuđen je preko njemačkog Kokos– (Kokosnuß ‘kokosov orah’, Kokospalme ‘kokosova palma’) iz portugalskog cocos, što je množina od coco ‘kokosov orah’, ‘lobanja, zatiljak, grimasa, strašilo’. Portugalska riječ vodi porijeklo od latinskog coccum ‘koštica, jezgro’. Latinska riječ posuđena je, pak, iz grčkog κόκκος (kókkos) ‘koštica, zrno’. U portugalskom jeziku značenje od ‘grimasa’ do ‘kokosov orah’ razvilo se zbog tri rupe na dnu kokosovog oraha koje podsjećaju na lice.
Fundȁć (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘talog od kafe’) vodi porijeklo od italijanskog fondacchio, venecijanskog fondachio ‘ostatak na dnu čaše’. Italijanska/venecijanska riječ vodi porijeklo od latinskog *fundaculu(m), što opet vodi porijeklo od latinskog fundu(m).
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović-Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, vol. I, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971.
- Michiel de Vaan – Etymological dictionary of Latin and the other Italic Languages, Leiden/Boston 2008.
