Da bi se razumio ovaj izraz, potrebno je, prije svega, znati što su to opanci, a što obojci. Za opanke uglavnom svi znamo: to je laka seljačka obuća što se priteže kaišima ili oputom uz noge, pa se zato i kaže, kad se na put kreće, da treba “pritegnuti opanke”. Za obojke, međutim, rijetko ko zna, posebno mlađi svijet, jer obojci se kod nas odavno već ne nose. To su bili uvijači za noge koji su se nosili umjesto čarapâ: obični komadi tkanine u koje su se uvijala stopala da ih opanci ne bi nažuljali. Obojcima su nazivani i ulošci od sukna koji su se podlagali u opanke, a kasnije i u cipele. Kad ovo znamo, postavlja se pitanje: što znači i kako je nastala izreka kom opanci, kom obojci? Što se samog značenja tiče, ono je – barem onima koji upotrebljavaju taj izraz – sasvim jasno. A objašnjeno je i u rječnicima našeg savremenog jezika, npr. u Rečniku Matice srpske, gdje stoji da izraz kom(e) opanci, kom(e) obojci, ili obrnuto: kom(e) obojci, kom(e) opanci, znači: ‘ko šta dobije, izvuče, kako ko prođe (u nekom sukobu)’. Josip Matešić u “Frazeološkom rječniku” uz to dodaje: ‘pa kako bude’, ‘kako ispadne’. On navodi i jedan karakterističan primjer: “Javno treba postaviti to pitanje pred našu ulicu, pred naš grad! Otvoreno! Oštro! Kritički! Pa kome opanci, kome obojci!” Jasno je, dakle, da se izrazom kome opanci kome obojci iskazuje mogući ishod nekoga sukoba u koji se svjesno ulazi, s mogućnošću da se prođe dobro (tj. da se dobiju opanci, ili da se ostane u opancima), ali i uz rizik da se izgubi (tj. da ti ostanu samo obojci, ili, još vjerovatnije, da ostaneš samo u obojcima, pošto te ubiju i izuju). Ovo posljednje moglo bi biti i izvorni smisao izraza o kome je ovde riječ. Vuk Karadžić u “Srpskim narodnim poslovicama” daje ovakvo objašnjenje: “Kom obojci kom opanci. Kad se kazuje da će se ko s kim pobiti ili svaditi, pa ko bude jači, ili ko šta dokopa. Valja da su se negda dvojica otimali oko obuće, pa jedan ugrabio obojke a drugi opanke”. I ovo objašnjenje djeluje uvjerljivo. Jer, u svakom slučaju, bolje je u kakvoj otimačini dobiti opanke (koji su vrjedniji) nego obojke, kao što je bolje u borbi na život i smrt (jer naš frazem podrazumijeva upravo takvu, oštru borbu) ostati u opancima, dakle živ, nego bez opanakâ – mrtav i izuven, tj. samo u obojcima.
LITERATURA:
- Milan Šipka- “Zašto se kaže?”, Prometej, Novi Sad 2013.
