Kos i saket

U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi kôs i sakȅt.

Kôs je leksem koji se dovodio u vezu sa grčkim κόψιχος (kópsikhos), κóσσυφος (kóssyphos) ‘kos’. Holandski indoevropeist Bekes sumnjao je, međutim, u ovu etimologiju i smatrao je da su pomenute grčke riječi pozajmljenice iz nekog supstrata (“pra-grčkog”). On je takođe odbacivao i ideju da su i grčke i slavenska riječ za denotaciju ove ptice izvedene iz *kop-so– – pri čemu *kop- denotira (glagolski) korijen ‘kopati’ – na temelju toga da *-so– nije nominalni sufiks. Leksem kôs moguće je, međutim, izvesti od nomen agentis *kosó – od korijena *kes– ‘češljati, češati, grepsti’. Budući da je kos ptica koja je poznata po tome što ruje, “češlja” zemljište u potrazi za hranom, ne bi bilo iznenađujuće da je naziv za nju doslovno ‘grebač, strugač’. Konačno, kad govorimo o ovome, treba se, u svrhu poređenja, prisjetiti naziva za jednu drugu pticu u našem jeziku – češljugar.

Sakȅt (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘papirna kesa’) vodi porijeklo od italijanskog sacchetto ‘kesa, vrećica’. Italijanska riječ, pak, deminutiv je od italijanskog sacco, koje vodi porijeklo od latinskog săccu(m) ‘kesa, vrećica’. Leksem sakȅt posvjedočen je i u drugim govorima Jadrana, bez fonetskih varijanti.

Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.

LITERATURA:

Ranko Matasović – “Seven Slavic Etymologies: *ędro, *gъrdь, *koristь, *kosъ, *myslь, *naglъ, *němъ”, Perspectives of Slavonic Etymology, Nakladatelství Lidové noviny, Praha 2016