I ove srijede (29.12.2021.) JU Gradska biblioteka Tivat našim čitateljkama i čitaocima poklanja dva značajna djela svjetske književnosti. Ove srijede to su „Kovači lažnog novca“ Andre Žida i „Životinjska farma“ Džordža Orvela.
Andre Žid je svojim romanom “Kovači lažnog novca”, objavljenim 1925. godine u “La Nouvelle Revue française”, uveo mnoge tendencije u svjetsku književnost koje možemo nazvati pravom književnom revolucijom. Prije svega, tu je pojam mise en abyme koji je uzeo iz heraldike i sam postavio na hartiju. Ono što je jedna od primarnih karakteristika ovog, i danas rado čitanog romana, jeste čitava plejada likovâ koja se provlači kroz priču i čije sudbine, karakteri i postupci pletu radnju djela na način samo svojstven Židu. “Kovači lažnog novca” djelo je koje sugestivno i suptilno slika duhovnu atmosferu Francuske onoga vremena. Židovi junaci – pisci, umjetnici, studenti i boemi- dočaravaju svijet u kojem je sve manje „stvarnosti“, a sve više sujete i laži: dva pojma koja se stapaju u istinu o društvu toga doba, koje se lako može porediti i sa ovim današnjim.
Naslov romana može se protumačiti na više načinâ. U jednom dijelu u romanu Eduar, po zanimanju pisac, naziva svog oštrog suparnika Robera de Pasavana „kovačem lažnog novca“ aludirajući pri tom na originalnost i vrijednost knjiga koje on piše; on je za njega jedan običan„zanatlija“ i „komercijalista“ više nego umjetnik. U sljedećem trenutku imamo grupu adolescenatâ među kojima su Žorž, brat Olivjeov i Vensanov, potom Gerindanisol, glavni krijumčar, Filip i mali Boris kojeg će ta igra sa lažnim novcima dovesti do tragedije. Oni su došli na ideju da iskuju lažne novce, puste ih u promet i na taj način dođu do što više pravih novacâ. To kažnjivo djelo otkriva sudija Alberik Profitandje, koji kao prijatelj, a ne kao radnik u pravosuđu, dolazi kod Eduara, Žoržovog ujaka, i savjetuje mu da obrati pažnju na svog sestrića. Po mnogima najzanimljiviji podatak u romanu jeste taj da pisac Eduar u ovom Židovom djelu piše roman koji se zove potpuni isto: “Kovači lažnog novca”. On stalno misli na taj roman, a da nije napisao ni jedan jedini red, zbog čega ga njegov rival De Pasavan omalovažava. Eduar se na svaku njegovu opasku brani na spontan, a uz to i na inteligentan način, govoreći da njemu ne treba nikakva fikcija da bi stvorio roman, već da je stvarnost tj. istina upravo ono što treba svakom dobrom piscu da diktira roman. Židovo razmišljanje ovdje mnogo podsjeća na Prustovo, koji kaže da veliki pisac- da bi napisao suštinsku knjigu- ne mora da izmišlja, jer ta knjiga već postoji u svakom od nas; treba samo da je prevede. Eduar kroz svoj dnevnik opisuje događaje i likove koji ga okružuju, a upravo taj dokumenat trebalo bi da mu posluži kao temelj za njegov budući roman. Inače, sâm Žid je pišući ovo djelo pisao “Dnevnik Kovača lažnog novca”, koji je kasnije postao dio romana i koji je posvećen upravo onima koje zanimaju pitanja spisateljskog zanata. U tom Židovom Dnevniku nalazi se možda ključ, sama srž i objašnjenje o stvaranju “Kovača”. Uz sve ovo, naslov romana može se objasniti onom poznatom „nije zlato sve što sija“. U svakom liku, kao i u svima nama, pored anđela čuči i đavo:
“Teorija: da se, kao i carstvo božje, i pakao nalazi u nama: A ponekih dana osjetim u sebi takvu navalu zla da mi se već čini da car zla pristupa uspostavljanju zla u meni”.
Koliko smo se puta u životu prevarili što se tiče nekih osoba za koje smo mislili da su anđeli tj. zlato, a najednom njihova druga strana ličnosti ispliva, shvatimo da su „lažni“ i mi bivamo povrijeđeni. Bernar otkriva da su ga roditelji lagali čitavog života što se tiče njegovog porijekla, Lora za koju je Duvje bio spreman dati život ostaje trudna sa drugim čovjekom, prijateljstvo Olivjea i Bernara biva uzdrmano pojavom Eduara itd. A samim tim moramo biti svjesni da i svi mi na neki način živimo dvije strane naše ličnosti; ne postoji potpuno dobro, niti potpuno zlo. Svi ljudi su negdje na sredini. U isto vrijeme okolnosti i društvo barataju našim razmišljanjima i postupcima. To je upravo ono o čemu Žid govori u ovom romanu. Opisuje svijet pun laži, sujete, ali u istu ruku i istine.
Značajno je i to što je Žid pisanje ovog djela propratio teorijski produbljenim razmišljanjima o romanu. Njega ne privlači ni realistički niti naturalistički postupak. Roman, po njemu, ne treba da preslikava činjenice, niti da bude odraz stvarnosti, već tu stvarnost treba osmisliti i održavati stvaranjem jedne druge, fiktivne stvarnosti. Stvarnost je za svakog umjetnika nezamjenjiva građa, ali svaka činjenica postaje umjetnički vrijedna tek kada se u njoj otkrije ideja, ono što je univerzalno. “Kovači lažnog novca” su roman otvorene forme. Sižea i unaprijed utvrđenog plana nema. Priča uvijek počinje iz početka i uvijek može da se razvija i da se nastavi u nekom drugom pravcu.
“Životinjska farma” Džordža Orvela nesumnjivo je jedno od kultnih literarnih ostvarenjâ dvadesetog stoljeća. Povod za nastanak “Životinjske farme” nalazio se u Orvelovoj analizi posledica Ruske revolucije, koja je prerasla u totalitarni režim i u diktaturu stvorenu oko kulta ličnosti, kao i u njegovom iskustvu stečenom tokom Španskog građanskog rata. Iako je javnost često insistirala na momentu kritike sovjetske vlasti, Orvel je uvijek naglašavao da se “Životinjska farma”, premda prvenstveno satira o Ruskoj revoluciji, odnosi na svaku nasilnu revoluciju koju predvode nemarni ljudi gladni vlasti. „Htio sam da naravoučenije bude da revolucije donose radikalno poboljšanje samo kada su mase budne i znaju kako da zbace svoje vođe čim ovi obave svoj posao. Trebalo je da prekretnica u priči bude trenutak kada svinje zadrže mlijeko i jabuke za sebe“, isticao je Orvel razočaran što je čitaocima možda promakao ovaj ključni momenat teksta.
I pored piščeve bojazni, ova alegorijska antiutopija odmah je privukla veliku pažnju. Danas se smatra jednim od najboljih romana XX stoljeća, postala je neizostavna lektira svakog savremenog čitaoca, a 1996. godine dobila je nagradu Hugo. “Sve životinje su jednake,
ali neke životinje su jednakije od drugih”.
Poštovani čitateljke i čitaoci, pred vama su još dvije sjajne knjige, posljednje koje poklanjamo u ovoj godini. Sa kvalitetnim poklon knjigama nastavljamo naredne godine. JU Gradska biblioteka Tivat koristi ovu priliku da vam poželi sretnu Novu godinu, te ugodne i radosne novogodišnje praznike.
