Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić Majić “Kvasac na kiseloj kiši”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Pridjev kiseo naslijeđen je iz praslavenskog *kyselъ, *kysělъ i znači ‘koji ima ukus kao sirće, limun i slično’. U istom značenju nalazi se i u drugim slavenskim jezicima (up. starocrkvenoslavensko kysělъ, slovenačko kísel, češko kyselý). Pridjev kiseo izveden je od korijena koji se nalazi i u glagolu kisati ‘uzdizati se (u vezi sa tijestom), kiseliti se’, koji je takođe praslavenskog porijekla, a postao je od praslavenskog *kysati. Mnogobrojne su izvedenice pridjeva kiseo, među kojima su npr. glagol kiseliti te imenice kiselica i kiselina. Riječ kiselica ima nekoliko značenja, a sva se odnose na nešto kiselo, npr. ‘biljka kiselkasta ukusa’ (botanički naziv), ‘kisela supa’, ‘kiselo voće’ te ‘kisela voda, tj. voda s velikim procentom ugljen dioksida’. Izvori kisele vode takođe se nazivaju kiselica ili kiseljak, što onda postaju i zaštićena imena proizvoda (usp. Jamnička kiselica, Sarajevski kiseljak). Kiselina je uopšte ‘tečnost kiselog ukusa’, a kao hemijski naziv znači ‘supstanca koja može primiti slobodni elektronski par druge supstance’. Nekad se smatralo da je dio svih kiselinâ hemijski element kiseonik, zbog čega mu je njegov pronalazač Antoan Lavoazje dao u francuskom naziv oxygène, složenicu sastavljenu od grčkih riječi ὄξυς [óxys] ‘oštar, kiseo’ i -γενης [-genēs] ‘koji rađa, stvara’. U njemačkom je taj naziv preveden kao Sauerstoff (sauer ‘kiseo’, –stoff ‘tvar’), u ruskom kao кислород, a u češkom kao kyslík. Hrvatski naziv kisik stvorio je Bogoslav Šulek u XIX stoljeću, a nekoliko godinâ prije njega Franjo Rački za taj element predlagao je naziv kiselnjak. Korijen koji je u pridjevu kiseo i glagolu kisati nalazi se i u riječi kvas i njenim izvedenicama. Kvas je naziv za ‘kiselo tijesto’ odnosno ‘supstancu koja uzrokuje kiselo vrenje (npr. za kruh, mliječne proizvode, pivo, vino)’. B/c/h/s riječ kvas potiče od praslavenskog *kvasъ, od čega se razvio i ruski naziv za ‘fermentirano piće od raženoga brašna i slada’ – квас. Smatra se da je s praslavenskom riječi *kvasъ povezana srodna latinska riječ cāseus ‘sir’, od koje su nastale i germanske riječi za ‘sir’ (up. englesko cheese, njemačko Käse). Izvedenica od riječi kvas je kvasac, izvorno upravo ‘komad kvasa’, ali danas se kvas i kvasac upotrebljavaju gotovo istoznačno. Ostale izvedenice su imenica kvasina, regionalna riječ za ‘sirće’ te glagol kvasiti, koji znači ‘kiseliti, fermentirati; močiti’. Korijen *kys– glagola kisati nalazi se i u riječi kiša. Oblik kiša izvodi se od praslavenskoga *kyša (od *kys-ja), ali značenje ‘padavina u obliku vodenih kapi’ nesumnjivo je štokavska inovacija i ne nalazi se izvan južnoslavenskih jezikâ (up. još bugarsku riječ ки́ша, koja znači ‘dugotrajno kišno vrijeme, vlaga, bljuzgavica’). U drugim slavenskim jezicima, kao i u čakavskim i kajkavskim govorima, u značenju ‘kiša’ očuvana je starija slavenska riječ dažd (od praslavenskoga *dъzdjь). Značenjska veza između kiše i kiseljenja nije do kraja objašnjena, a povezuje se s opažanjem fermentacije, za koju je potrebna voda. Možda treba poći od značenja ‘vlažiti, močiti, kvasiti’, pa bi kiša bila ‘ono što vlaži, moči’. U novije doba nastao je naziv kisele kiše za padavine kojima je kiselost viša od one koja se očekuje iz prirodnih izvorâ pa su štetne za prirodu.
LITERATURA:
- Dubravka Ivšić Majić – “Kvasac na kiseloj kiši”, Hrvatski jezik, vol.11, no.1, Zagreb 2024.
