U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote dajemo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi lavânda i debȍto.
Lavânda je posuđeno iz italijanskog lavanda, što doslovce znači ‘pranje, umivanje’. To je izvedeno od latinskog lavō ‘prati’ < indoevropskog *lowh₃- (grčko λοέω, λούω ‘kupam se’, staroirsko lóathar ‘kada’, staroenglesko lēaþor ‘sapunica’, jermensko loganam ‘kupati se’, lowanam ‘prati’). Lavandu su vjerovatno stavljali u vodu za umivanje radi mirisa.
Debȍto (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘zaista’) vodi porijeklo od venecijanskog deboto ‘uskoro’. Ta venecijanska riječ je složenica od predloga de i imenice boto ‘udarac’, deverbala od venecijanskog botare, što je riječ franačkog porijekla.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović-Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, vol. I, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
2. G. Boerio – Dizionario del dialetto veneziano, Venezia 1867.
