U ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi lepéza i dešpȅk.
Leksem lepéza posuđenica je iz turskog yelpaze, što je u turskom jeziku složenica od yel ‘vjetar’ i paze. Tursko paze je, opet, posuđeno iz perzijskog bezīden ‘duvanje vjetra’, bezīn “koji duva’. Lepéza je balkanski turcizam kao i, npr., bugarsko елпезé, albansko elbase.
Bokeljsko dešpȅk (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘inat, prkos’, npr. “Neću ti to sad reć za dešpek!!”) vodi porijeklo od italijanskog despeto, a to italijansko despeto, opet, vodi porijeklo od latinskog despectus. U Dalmaciji nalazimo i varijante ovog leksema u glasovnim likovima despet (Korčula, Hvar) i dešpet (Vrgada). U govoru Crmnice, pak, čak nalazimo sačuvanu konsonantsku skupinu -kt-: dešpȅkt. U Boki, inače, postoji i glagolska izvedenica od imenice dešpȅk: dešpȅčit se.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma- vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Vojmir Vinja- Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. I, HAZU, Školska knjiga, Zagreb 1998.
